Varaždin, 4. 2. 2001. (IKA) – U subotu, 3. veljače, navečer krunicom za štovatelje i domovinu u samostanskoj crkvi Ranjenog Isusa u Varaždinu počelo je obilježavanje 49. godišnjice smrti Dobre Majke Klaudije. Rođena je kao Jerina Matilda Bollein 17. 1. 1875. g. u Đakovu, a mladost je provela u Zagrebu. Preobraženje je osjetila primajući prvu svetu pričest 1. 5. 1887. g. kada je doživjela Boga. U varaždinski samostan sestara uršulinki stupila je 1904. g. uzevši ime Marija Klaudija od Bezgrešnog Začeća, a na blagdan Male Gospe 1909. g. položila je svečane vječne zavjete. Svojim kreposnim radom, žrtvom i molitvom postala je uzor ostalim redovnicama, od kojih je mnogima bila učiteljica i odgojiteljica novakinja, a ostavila je i duboki trag kršćanske ljubavi i zauzetosti u Varaždinu. Uz kraća izbivanja u Varaždinu je bila od 1904. do smrti na glasu svetosti 3. 2. 1952., a njezini se zemaljski ostaci čuvaju u sarkofagu u samostanskoj crkvi Ranjenog Isusa u Varaždinu. Početkom sedamdesetih godina započeo je proces za njezino proglašenje blaženom.
Nakon krunice za njezine štovatelje i grad Varaždin misno je slavlje u samostanskoj crkvi u zajedništvu s vlč. Josipom Koprekom i samostanskim duhovnikom preč. Franjom Biškupom predvodio varaždinski biskup mons. Marko Culej. Na početku je biskup kazao kako je u životu majke Klaudije potvrđena istinost da kada Božja milost naiđe na otvorenost i suradnju od strane čovjeka tada svijet dobiva velikane duha i srca, tada se rađaju sveci. U gradu Varaždinu živjela je za Krista služeći bližnjemu i hvala Bogu da smo je imali jer je ovome gradu približila Boga, istaknuo je mons. Culej. “Ima nas mnogo u ovome gradu koji smo ne samo kršteni, nego možda i u crkvu polazimo, možda se u svojoj sobi Bogu molimo, a tako se malo u ovome gradu osjeća prisutnost nas vjernika, nas kršćana u javnome životu i odnosu među ljudima”, ocijenio je biskup pozvavši okupljene da slijede primjer majke Klaudije. “Mi Hrvati ponosimo se već trinaest stoljeća svojom povezanošću s Katoličkom Crkvom i Isusom Kristom. Sigurno je kroz ovih trinaest stoljeća bilo u našem narodu tolikih plemenitih i Kristom zahvaćenih i djevojaka i mladića, majki i očeva, staraca i starica, radnika i intelektualaca i običnih malih ljudi, bilo je svećenika, redovnika i redovnica. Kada danas gledamo taj dugi put možemo si postaviti pitanje zašto ima iz našega naroda tako malo ljudi uzdignutih na oltare, da budu primjer i uzor cijeloj Crkvi, da budu zagovornici nama i drugim narodima svijeta. Trebamo si postaviti pitanje znademo li i hoćemo li u svojoj sredini otkriti, prepoznati i priznati da naš čovjek koji živi tu s nama može biti i svet i drugima uzor. Je li i tu na djelu naša hrvatska zavist da ne možemo dopustiti da netko iz naše sredine bude viši i bolji od nas, da je netko između nas vrijedan da se ga časti i da se preko njega slavi Boga” upitao je biskup napomenuvši kako je, da bi netko bio proglašen blaženim ili svetim, potrebno da kršćanski puk zapazi njegovu veličinu, da vjernici imaju povjerenje u njega, da se oduševe za njega i da se mole njemu. Činimo li mi to za naše velikane, upitao je biskup nazočne. “Bilo bi krivo i žalosno misliti da se sveci ne zanimaju za naše jade i za naše nevolje na zemlji. I zato imamo pravo vjerovati da i majka Klaudija gleda nas ovdje okupljene i raduje se našoj spremnosti da i mi želimo Isusu dopustiti da uđe u naše srce i da mi želimo njega slijediti i za njega živjeti”, zaključio je mons. Culej. Na kraju molitve vjernika molilo se da majka Kludija bude prva blaženica mlade Varaždinske biskupije. Na misi je pjevanje predvodio samostanski zbor pod ravnanjem č. s. Cecilije Kolarić, glavarice samostana, uz orguljsku pratnju Bernarda Dugana. (i02032jbk/tš)