Vatikan, (IKA) – U Vatikanu je 5. studenoga održana tiskovna konferencija posvećena pripremama za Treću izvanrednu biskupsku sinodu koja će se održati od 5. do 19. listopada 2014. a koja će imati za temu “Pastoralni izazovi za obitelj u kontekstu evangelizacije”. Na konferenciji za novinare govorili su glavni relator Treće biskupske sinode kardinal Peter Erdö, glavni tajnik Biskupske sinode nadbiskup Lorenzo Baldisseri te posebni tajnik Treće izvanredne sinode nadbiskup Bruno Forte.
Sama tema Sinode, kako je u istaknuo kardinal Erdö, pokazuje kako će iduća sinoda moći predstavljati most između posljednjeg općeg zasjedanja posvećenog novoj evangelizaciji i redovnog općeg zasjedanja predviđenog za 2015. godinu na kojem će se govoriti o smjernicama za pastoralni rad s osobama i obiteljima. U pripremnom dokumentu, kako je rekao, izričito su spomenuti pravno-kanonski i pastoralni aspekti čitave problematike. Radni itinerarij Biskupske sinode podijeljen je u dvije etape: prva je opće izvanredno zasjedanje 2014., koje treba precizirati “status quaestionis” i prikupiti svjedočanstva i prijedloge biskupa kako bi se Evanđelje o obitelji uvjerljivo naviještalo i živjelo; druga je opće redovno zasjedanje koje će se održati 2015. a imat će za cilj iznaći smjernice za pastoralni rad s osobama i obiteljima.
Danas, ističe se na početku dokumenta koji je predstavio nadbiskup Ostrogona i Budimpešte, očigledna društvena i duhovna kriza postaje pastoralni izazov, koji potiče Crkvu da se u svom evangelizacijskom poslanju okrene obitelji, toj živoj jezgri društva i crkvene zajednice. U tom okruženju i okolnostima prijeko je potrebno i nužno predlagati Evanđelje o obitelji. Na obzoru se pomaljaju problematike koje su još do prije nekoliko godina bile nepoznate, od širenja činjeničnih zajednica, koje ne ulaze u brak i katkad na to ni ne pomišljaju, istospolnih zajednica, kojima je nerijetko dopušteno posvajanje djece. Među brojnim novim situacijama koje zahtijevaju pastoralnu pažnju i zauzetost Crkve dovoljno je podsjetiti na mješovite odnosno međureligijske brakove; jednoroditeljske obitelji; poligamiju; planirane brakove; sistem kasta; kulturu neobvezivanja i predmnijevanu nepostojanost veze; oblike feminizma neprijateljski nastrojenog prema Crkvi; migracijske fenomene i preoblikovanje samog poimanja obitelji; relativistički pluralizam u shvaćanju braka; utjecaj medija na kulturu u smislu načina na koji ljudi shvaćaju brak i obiteljski život; misaone pravce koji se kriju iza zakonskih prijedloga koji obezvrjeđuju postojanost i vjernost bračnog saveza; širenje pojave surogat majki (posudba maternice); ali prije svega, na uže crkvenom polju, slabljenje ili napuštanje vjere u sakramentalnost braka i ozdraviteljsku moć sakramentalne pokore. Prijeko je potrebno, ističe se u dokumentu, da biskupi iz cijelog svijeta “cum et sub Petro” posvete pozornost tome izazovu. Ako se primjerice pomisli na činjenicu da mnoga djeca i mladi, rođeni u neregularnim brakovima, možda neće nikada imati priliku vidjeti svoje roditelje kako pristupaju sakramentima, može se shvatiti koliko su urgentni izazovi koje pred evangelizaciju stavlja sadašnja situacija, koja je uostalom raširena u svim dijelovima “globalnog sela”. Zanimljivo je da se s tom stvarnošću podudara široko prihvaćanje na koje u našim danima nailazi nauk o Božjem milosrđu i nježnosti prema ranjenim osobama, u zemljopisnim i egzistencijalnim periferijama: očekivanja u pogledu pastoralnih odluka s obzirom na obitelj s tim u vezi su silno velika. Promišljanje Biskupske sinode o tim temama je stoga koliko nužno i urgentno, toliko obavezno kao izraz ljubavi pastira prema onima koji su im povjereni i prema čitavoj ljudskoj obitelji.

U drugom dijelu dokumenta “Crkva i Evanđelje o obitelji” u kojem se pružaju biblijska i teološka gledišta dotiče se društveni i pravni vidik tog pitanja. Obitelj je predstavljena kao stvarnost koja je plod Stvoriteljeve volje i predstavlja jednu društvenu stvarnost. Ona nije dakle puko iznašašće ljudskog društva a još manje neke čisto ljudske vlasti, već je radije jedna naravna stvarnost, koju je Krist Gospodin uzdigao u kontekst božanske milosti. Krist je vratio ljepotu braku ponovno predloživši jedinstveni Božji naum, koji je zbog tvrdoće ljudskog srca napušten čak i u samoj tradiciji izraelskog naroda. Vraćajući se na početke Isus je učio o jedinstvu i vjernosti bračnih drugova, odbacujući razvod i preljub. Upravo po čudesnoj ljepoti ljudske ljubavi Isus je potvrdio prvobitno dostojanstvo ljubavi muškarca i žene.
U nastavku se dokumenta donosi crkveno učenje o obitelji. U bračnoj ljubavi između muškarca i žene prepoznaje se “veliko otajstvo” koje u svijetu uprisutnjuje ljubav Krista i Crkve. Tijekom stoljeća, osobito u modernom dobu sve do naših dana, Crkva nije propustila iznositi svoj stalni i sve širi nauk o obitelji i braku na kojem se ova temelji. Jedan od najuzvišenijih izraza ponudio je Drugi vatikanski koncil, u pastoralnoj konstituciji Gaudium et Spes, koji, obrađujući neke od najurgentnijih problema, posvećuje čitavo jedno poglavlje promicanju dostojanstva braka i obitelji. Posebno je snažan poziv na kristocentričnu duhovnost bračnih drugova vjernika. I Petrovi su nasljednici nakon Drugoga vatikanskog koncila obogatili Učiteljstvo naukom o braku i obitelji. To posebno vrijedi za Pavla VI. koji u svojoj enciklici Humanae vitae pruža specifična učenja o polazištu i djelovanju.
U kontekstu velikog izazova individualizma našeg doba, rekao je na predstavljanju kardinal Erdö, u kojem se u mnogim društvima dovodi u pitanje čak i sama međugeneracijska solidarnost, obitelj se javlja kao temeljna ustanova ljudskog društva koja je povezana sa samim redom stvaranja. Pritom je podsjetio kako je Ivan Pavao II. u apostolskoj pobudnici Familiaris consortio istaknuo kako ustanova ženidbe nije neopravdano uplitanje društva ili neke vlasti, niti je to izvanjsko nametanje neke forme, već unutarnji zahtjev ugovora bračne ljubavi koji se javno potvrđuje jedinstvenim i isključivim, jer jedino se tako živi puna vjernost naumu Boga Stvoritelja. Ta vjernost, daleko od toga da smanjuje slobodu osobe, osigurava je naprotiv od svake samovolje i relativizma, te je čini dionikom u stvoriteljskoj Mudrosti
Na kraju se predstavlja učenje izloženo u Katekizmu u kojem se dotiče bilo teološka polazišta bilo moralna vladanja te najnovija enciklika pape Franje Lumen Fidei u kojoj se govori o obitelji u njezinoj povezanosti s vjerom koja pokazuje “koliko čvrste i postojane mogu biti veze među ljudima kada se Bog uprisutnjuje u njihovoj sredini”. Pažljivo čitanje dijelova Katekizma posvećenih toj tematici pruža shvaćanje nauka vjere prilagođeno sadašnjem trenutku na koje se Crkva oslanja u svom djelovanju i suočavanju s današnjim izazovima. Njezin pastoral nalazi nadahnuće u istini o braku promatranom u naumu Boga koji je stvorio muško i žensko i u punini vremena objavio u Isusu također puninu bračne ljubavi uzdignute u sakrament. Kršćanska ženidba utemeljena na privoli je također urešena vlastitim učincima kao što su dobra i zadaće supružnika, no ipak nije izuzeta iz režima grijeha koji može nanijeti duboke rane pa i povrede samom dostojanstvu toga sakramenta, upozorava se u dokumentu. U Katekizmu se, kako je rekao kardinal Erdö, izričito kaže kako je sakramentalno dostojanstvo vlastito ženidbi među kršćanina. Ženidbe katolika i nekrštene osobe, uz obavezan oprost, su valjane, legitimne, ali nisu sakramentalne. Sakramentalnost ne ovisi o nekom posebnom voljnom činu ugovornih strana, već proizlazi iz činjenice da dvoje krštenika predstavljaju na sakramentalan način Krista i Crkvu. Ako je ženidba između dvoje krštenika valjana, ona je sakrament, premda to strane ne znaju ili nemaju posebnu želju da prime sakrament. Prema tome nije moguće govoriti o naravnoj nesakramentalnoj ženidbi između dvoje krštenika, napomenuo je kardinal Erdö. Sve to ima značajne pastoralne posljedice. Ne smije se odbiti katoličke zaručnike koji žele sklopiti pravu ženidbu pred Crkvom samo zbog njihove slabe pobožnosti ili krhkosti ili pomanjkanja njihove vjere.

U trećem dijelu dokumenta donosi se upitnik s pitanjima koja omogućuju krajevnim Crkvama aktivno sudjelovanje u pripremi Izvanredne sinode. Prvi niz pitanja posvećen je širenju Svetog pisma i Učiteljstva Crkve vezanog uz obitelj, a kroz njih se želi doznati stvarno poznavanje dokumenata Učiteljstva o vrijednosti obitelji prema Katoličkoj Crkvi te kako se vjernike poučava obiteljskom životu koji je u skladu s crkvenim učenjem. U drugom nizu pitanja, o braku prema prirodnom zakonu, posebno se ističu dva pitanja: koje mjesto zauzima pojam prirodnog zakona u građanskoj kulturi, kako na institucionalnoj, odgojnoj i akademskoj razini tako i na razini običnog puka te koji se antropološki pogledi provlače u raspravi o prirodnom temelju obitelji. Treći niz pitanja posvećen je pastoralu obitelji u kontekstu evangelizacije. Krajevne su Crkve pozvane predstaviti iskustva posljednjih desetljeća u pogledu priprave za ženidbu, kako potiču zadaću evangelizacije bračnih drugova i obitelji i svijest o obitelji kao “domaćoj Crkvi” te jesu li uspjele ponuditi načine molitve u obitelji koji uspijevaju odoljeti složenosti života i današnje kulture.
Pastoralu kojim se pomaže osobama nositi se s nekim teškim bračnim situacijama posvećen je idući, četvrti niz pitanja. Ona su posvećena suživotu ad experimentum (“pokusni brak”), slobodnim činjeničnim zajednicama, koje nisu priznate ni crkveno ni civilno, rastavljenima i ponovno oženjenima. Vezano uz ovo posljednje krajevne su Crkve pozvane odgovoriti kako žive krštenici tu svoju neregularnost, jesu li je svjesni, jesu li jednostavno na to ravnodušni, osjećaju li se marginaliziranima i muči li ih što ne mogu primati sakramente. Jednako su tako pozvane odgovoriti bi li pojednostavljivanje crkvene prakse u smislu priznavanja i proglašenja ženidbenog veza ništavnim moglo pružiti stvarni pozitivni doprinos rješavanju problema takvih osoba te kako se rastavljenima i ponovno oženjenima naviješta Božje milosrđe i kako se provodi u djelo potpora Crkve njihovu vjerskom životu.
U petom nizu pitanja, o istospolnim zajednicama, krajevne su Crkve pozvane odgovoriti postoji li u njihovoj zemlji građanski zakon kojim se priznaju istospolne zajednice koje su na neki način izjednačene s brakom, koji je stav krajevnih i mjesnih Crkava bilo prema civilnom društvu koje promiče civilne zajednice među osobama istog spola bilo prema osobama koje žive u takvim zajednicama te koju je pastoralnu brigu moguće pokazati prema osobama koje su izabrale živjeti u takvoj vrsti zajednice.
Šesti niz pitanja posvećen je odgoju djece u okrilju situacija neregularnih brakova, sedmi otvorenosti oženjenih osoba životu, osmi odnosu između obitelji i osobe a na kraju, u devetoj točci Upitnika, krajevne su Crkve pozvane iznijeti ostale izazove i prijedloge.