Vatikan, (IKA) – Na predstavljaju Papine poruke za korizmu u dvorani Ivana Pavla II. Tiskovnog ureda Svete Stolice u Vatikanu 27. siječnja, nakon predsjednika Papinskog vijeća “Cor unum” nadbiskupa Paula Josefa Cordesa govorio je belgijski biskup Andre-Mutien Leonard, koji je svoje izlaganje usredotočio na pitanje eutanazije.
Najprije je naveo riječi Svetog Oca: Čovjekov je život dragocjeni dar kojeg treba ljubiti i braniti u svakoj njegovoj fazi. Zapovijed: “Ne ubij!” zahtijeva da ga se poštuje i promiče uvijek, od njegova početka do njegova naravnog svršetka. Ta zapovijed vrijedi i kada nastupi bolest, i kada oslabljene snage priječe osobu da bude samostalna. Belgijski je biskup eutanaziju definirao kao pozitivni čin ili propust koji po sebi ili po svojoj nakani dovodi do smrti s ciljem da se okončaju patnje neizlječivog bolesnika. Spomenuo je primjer Belgije, gdje zakon dopušta eutanaziju i nad osobama koje nisu na umoru. Pritom je upozorio kako se eutanaziju ne smije miješati s dopuštenim korištenjem sredstava za ublažavanje ili uklanjanje bolova, premda će ono imati za posljedicu skraćenje života.

Biskup Leonard također je spomenuo primjer nekih zakonodavstava, poput nizozemskog, gdje je eutanazija ozakonjena i može se izvršiti pod točno određenim uvjetima. Tako primjerice belgijski zakon propisuje da se eutanazija može izvršiti kada se bolesnik nalazi u, s medicinskoga gledišta, bezizlaznoj situaciji, žaleći se na stalne i nepodnošljive bolove, koji se ne daju ublažiti, uslijed teškog i neizlječivog nenadanog ili patološkog oboljenja. Traži se također da bolesnik bude svjestan u trenutku podnošenja zahtjeva i da isti bude formuliran u dragovoljnom, promišljenom i opetovanom oblikom. Ubrzo su prošireni zakonom propisani uvjeti, te je biskup Leonard izrazio bojazan da u budućnosti ograničenja koja predviđaju današnji zakoni neće više poštivati, kao što je to slučaj i s pobačajem. Zabrinjava također činjenica da veliki broj liječnika, primjerice u Nizozemskoj, vrše eutanaziju i kada zakonom propisani uvjeti nisu ispunjeni, znajući dobro da će zakonske restrikcije zapravo vremenom biti ukinute.

Belgijski je biskup stoga iznio nekoliko opažanja. Kao prvo rekao je kako se u pozadini nacrta zakona koji ozakonjuju eutanaziju krije ideologija slobode izbora pojedinca. No postojeći zakoni, u ime slobode pojedinca, nameću eutanaziju čime se stubokom mijenja osnovno značenje cjelokupne liječničke profesije kao takve “koja više ne bi bila samo umijeće liječenja i ozdravljenja, već također umijeće ubijanja, u potpunoj suprotnosti s Hipokratovom tradicijom”. To pitanje pobuđuje snažnu zabrinutost pa je zato Svjetska liječnička udruga posljednjih godina već dva put kategorički izjasnila protiv svakog oblika eutanazije. Jednako tako Vijeće Europe u preporuci iz 1999. godine kategorički isključuje pribjegavanje eutanaziji u slučaju neizlječivih bolesti ili kada je bolesnik na umoru, precizirajući da želja za smrću izražena od umirućeg ili neizlječivog bolesnika ne može služiti za zakonsko opravdanje za izvršavanje čina upravljenih izazivanju smrti.

Na drugom mjestu biskup Leonard istaknuo je kako je instrumentaliziranje medicinske profesije neprihvatljivo jer liječniku, za ublažavanje bolova, stoji na raspolaganju djelotvorno sredstvo kao što je palijativna medicina, koja, kada se primjenjuje na profesionalan način, dovodi do nestajanja zahtjeva za smrću koji, općenito, više predstavljaju izraz bojazni osobe da će u boli biti prepuštena samoći no njezine istinske želje za smrću.

Kao treće spomenuo je da, vodeći računa o dramatičnom starenju pučanstava u europskim zemljama, postoji vrlo velika opasnost da liječnička profesija postane odlučujuće sredstvo kako za smanjenje troškova u zdravstvu tako i za uspostavu selektivne politike utemeljene na pojmu kvalitete života. Nisu, naime, malobrojni oni koji predlažu da, u kontekstu krize kroz koju prolazi welfare state i smanjenja resursa što ima za posljedicu smanjenje troškova u zdravstvu, zakon mora navesti liječnike da isključe neke kategorije osoba – na prvome mjestu starije osobe – iz skupljih terapija. “Očito je da zakoni u prilog eutanaziji pridonose naglašavanju skliskog puta koji prijeti našoj kulturi odnosno nekulturi”, istaknuo je belgijski biskup.

U enciklici “Evangelium vitae” iz 1995. godine kao i u ovoj Poruci za korizmu, istaknuo je na kraju biskup Leonard, Papa ističe potpuno drukčije, humanističko stajalište. On je također izrazio nadu da će taj pozitivni stav prevladati pred teškom napašću eutanazije te da će javna rasprava u zapadnim zemljama biti življa od one koja se po tom pitanju vodila u Belgiji.