Istina je prava novost.

U Vinkovcima predstavljen dokumentarni film "Macelj-gora zločina"

Film govori o masovnom stratištu vezanom za komunističke poratne zločine. Pretpostavlja se da je na Maceljskoj gori pogubljeno oko 15.000 ljudi

Vinkovci, (IKA) – U organizaciji HVIDRA-e, Ogranak Vinkovci, u srijedu 22. srpnja u Velikoj vijećnici grada Vinkovaca upriličeno je predstavljanje četrdesetominutnoga dokumentarnog filma “Macelj – gora zločina”. U filmu je riječ o masovnom stratištu vezanom za komunističke poratne zločine. Maceljska gora jedna je od najvećih stratišta na kojima su stradavali Hrvati od komunističkog režima nakon završetka II. svjetskog rata.
Nažalost, Maceljska gora samo je jedno od dosad više od 1500 evidentiranih masovnih prikrivenih grobišta koja svjedoče o strahovitim zločinima koje je komunistički režim sustavno činio nad Hrvatima nakon završetka II. svjetskog rata. U Hrvatskoj se uobičavalo, pa i danas, premda znanstvene činjenice govore potpuno suprotno, reći da je taj zločin bio slučajan, da je bila riječ o ratnoj inerciji. Međutim, dokumenti kao i zločin na Maceljskoj gori, svjedoče da je taj zločin bio veoma dugo, sustavno i temeljito pripreman i da je bio zapovjeđen od strane samog vrha jugoslavenske države i partije na čelu s Josipom Brozom Titom, rekao je prigodom predstavljanja filma prof. dr. Josip Jurčević, znanstveni suradnik Instituta “Ivo Pilar” u Zagrebu i autor teksta u filmu.
Na proizvodnji filma radio je veliki broj ljudi. Središnja osoba koja vodi kroz film je Stjepan Brajdić (83), predsjednik udruge “Macelj 1945.”, koji je kao mladi domobranski časnik preživio Bleiburg i Križni put, bio nevin osuđen na smrt strijeljanjem, a zatim pomilovan na 20 godina teške robije i odslužio deset godina u najzloglasnijim jugoslavenskim logorima Gradiški, Lepoglavi, Srijemskoj Mitrovici. Bio je i u Časničkoj školi hrvatskih oružanih snaga. Brajdić je također nazočio predstavljanju filma u Vinkovcima i tom prigodom rekao: “Od moje bojne koja je brojala oko 700 ljudi, 220 nas je ostalo živih te 1945. godine. Svi drugi su ostali po putovima i kojekakvim grobištima. Naš je zadatak da tražimo grobove naših ljudi koji su ostali zakopani bez imena i prezimena ili bilo kakvog znaka”.
Osvrnuo se i na uništavanje vojnih grobova hrvatskih vojnika iz doba NDH te o nepoštivanju ostataka stradalih osoba iz tog vremena. U filmu je korišten bogat arhiv kako dokumenata tako i filmskih zapisa koji postoje o toj problematici, uključujući i iskapanja koja su rađena na Maceljskoj gori 1992. kada je izvađeno približno 1200 posmrtnih ostataka. Međutim, riječ je o istraženosti samo manjeg dijela grobišta. Nakon godine 1992. nisu nastavljena istraživanja tako da Maceljska gora u cijelosti još čeka odgovore i pretpostavlja se da je na njoj, a prema nekim naznakama i svjedočanstvima, pogubljeno približno 15.000 ljudi.
“O bleiburškoj tragediji, odnosno o tragediji Križnoga puta i o svemu tome je, nažalost, premalo poznato i prisutno danas u našoj javnosti. Još se uvijek od te teme bježi, nerado se o toj temi govori, a da ne govorimo o šutnji koja je vladala 45 godina gdje se nije smjelo i nije bilo dobro o tome progovoriti jer koji su o tome progovorili brzo su na žalost, morali zašutjeti”, rekao je prigodom predstavljanja filma fra Drago Brglez, župnik župe sv. Jurja Đurmanca pod čiju župu pripada i Macelj.
Predstavljanju su, među ostalim, nazočili vukovarsko-srijemski župan Božo Galić i župnik župe sv. Euzebija i Poliona i dekan Vinkovačkoga dekanata mons. Tadija Pranjić.