Vinkovci, (IKA) – Pjesničko-glazbenom večeri u povodu 30. obljetnice smrti Nikole Šopa “Kuda bih vodio Isusa” u petak 8. lipnja u Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci, na kojoj su sudjelovali moderatorica večeri izv. prof. dr. Ružica Pšihistal, dramski umjetnik Vjekoslav Janković i violinist Kiril Naumov u Vinkovcima je završen Tjedan kršćanske kulture (TKK). “Bez puno dvojbi možemo reći da je riječ o jednom od najznačajnijih hrvatskih pjesnika, književnika 20. stoljeća”, rekla je dr. Pšihistal. Šop je rođen u Jajcu 1904. godine, a umro je u Zagrebu 1982. godine. Trideset godina Šop nije smio objaviti svoje pjesme u Hrvatskoj zbog ideoloških razloga. “Unatoč tome što je Šopov književni rad pratila marginalizacija, on je u hrvatskoj kulturi, najprije u Zagrebu bio poznat i cijenjen pjesnik”, rekla je, između ostalog, moderatorica večeri. Govoreći o Šopu prije Zagreba, dr. Pšihistal rekla je: “To je Šop iz pjesničkih zbirki Pjesma siromašnoga sina, Isus i moja sjena. To je Šop u kojemu je religioznost, kako je spomenuto u književnoj kritici, njegovo spontano stanje duha i svijesti. Šop u toj prvoj ili ranoj fazi je Šop franjevačke jednostavnosti. Isus je prijatelj, kao znanac, onaj s kojim Šop razgovara, vodi u svoju kuću, koji Šopa posjećuje u svakodnevnom okruženju i to je možda jedan Šop koji je poznatiji dok je drugi Šop iz kasnije faze metafizičkoga kozmičkog tonaliteta i u tim dvjema važnim dionicama s početka i kraja književnog stvaralaštva Nikole Šopa prepoznajemo u jednom strogo religioznom smislu Isusa kao potpunog čovjeka, ali i u drugoj fazi Isusa kao pravoga Boga. Taj put ili kako je on to opisao kao put do nedohoda ocrtava Šopovu trajnu čežnju za upoznavanjem blizine Isusova lica, zapravo za otkrivanjem i ljudske i božanske dimenzije”.
Šop kojeg su prisutni čuli u prvom bloku je, kako je dr. Pšihistal rekla “Šop koji prikazuje Isusa koji se odriče svoje božanske moći da bi omekšao, oplemenio ljudska srca vlastitom poniznošću i dobrotom. To je Isus koji supatnički proživljava ljudsku dramu i kojemu čak pjesnik daje nekakve trenutke odmora i okrjepe. Zbog tog potpuno ljudskog lika Isusa Šop nije najbolje prihvaćen čak niti od katoličke kritike u tim prvim pjesmama jer se učinilo svima da je on malo u tom približavanju Isusu otišao preblizu. To je zapravo bio pravi, autentični put upoznavanja Isusa”. U tom približavanju ljudskoj drami u sljedećem bloku moglo se čuti nekoliko pjesama koje su ljubavne tematike “ali su tim zanimljive jer imanentna transcendentnost koja odzvanja u svim Šopovim stihovima ovdje je možda posebno dragocjena jer u pozadini ljubavnih stihova progovara prava kršćanska mistika i mistika tijela”. Nakon ljubavnog bloka uslijedio je blok vraćanja Isusu koji razgovara s čovjekom koji je u posjetu najmanjem od najmanjeg. “To je Isus koji čuje muke svagdašnje, koji dijeli kruh s prosjacima, napuštenima, sluškinjama. To je Isus kakvog svi trebamo u svim vremenima”, rekla je dr. Pšihistal. U posljednjem bloku prisutni su upoznali Šopa kozmičkih dimenzija. “To je pjesnik čije je srce nemirno dok ne dođe na trag nedohodu, kako kaže Šop ili dok ne uđe u trag biću svih bića. To je Šopov put u svemirske kućice koje nisu svaka sama za sebe. Šop traga za svemirom izvana i za svemirom iznutra. Zadržava se na kugli, kocki i u tom bestežinskom stanju svijesti pronalazi vjerojatno pravo utočište ljudskom biću”, rekla je dr. Pšihistal. U jednoj izmjeni glasa vrsne interpretacije Vjekoslava Jankovića i violine Kirila Naumova prisutni su tako poslušali Nikolu Šopa.