Vodnjan, (IKA) – Brončani kip mons. Giuseppea Del Tona, poznatog vatikanskog latinista rođenog u Vodnjanu, blagoslovio je u subotu, 11. travnja porečki i pulski biskup Dražen Kutleša. Svečanost posvećena tom iznimnom svećeniku, rođenom Vodnjancu, koji je u 65 godina provedenih u Rimu bio u službi čak šestorice papa, započela je misnim slavljem koje je biskup predvodio uz koncelebraciju vlč. mr. Ilije Jakovljevića i župnika preč. Marijana Jelenića. Uvodnu riječ uputio je vlč. Jakovljević koji je, uz ostalo čestitao okupljenoj rodbini mons. Del Tona na činjenici da je njihova obitelj dala jednu tako značajnu ličnost, te poželio im da u budućnosti isto tako iznjedri još koje duhovno zvanje.
Misno slavlje služeno je za, kako je rekao biskup na početku mise, tog iznimnog sina vodnjanske župe, koji je život posvetio univerzalnoj Crkvi služeći papama kao latinista.
Homiliju je izrekao preč. Jelenić, iznijevši mnoštvo podataka i detalja o mons. Del Tonu.
Del Ton je rođen u Vodnjanu 29. lipnja 1900., a umro je u dubokoj starosti u Vatikanu 1. ožujka 1997., gdje je od 1932. kao stručnjak za klasične jezike Državnoga tajništva Svete Stolice radio na važnijim službenim latinskim ispravama. Rođen je 1900. godine, od oca Vita i majke Pasque rođ. Malusà, u Vodnjanu koji je tada bio gradić s gotovo sedam tisuća žitelja, te vrlo bogatim privrednim i društvenim životom, tako da su ga u to vrijeme nazivali „piccola Parigi” (mali Pariz). Prepoznavši njegovu darovitost župnik šalje trinaestogodišnjeg Giuseppea u koparsko sjemenište. Godine 1915. njegova obitelj, kao i 60.000 Istrana iz središnje i južne Istre zbog Prvog svjetskog rata odlazi u izbjeglištvo u Mađarsku. Ova je misa, osim za pok. mons. Del Tona ujedno i misa za njegove roditelje, te za 6000 osoba koje su zbog bolesti i gladi umrle u izbjeglištvu, napomenuo je župnik. Del Ton je za svećenika Porečke i Pulske biskupije zaređen 20. travnja 1924. u Rimu, a mladu misu slavio u rodnom Vodnjanu. Biskup Trifun Pederzoli ga uzima za svog tajnika, no godine 1932. iz Vatikana traži od biskupa da im pošalju dobre latiniste i tako mladi svećenik Del Ton 1932. stiže u vatikansko tajništvo, u ured za latinska pisma, gdje mu je nadređeni tadašnji kardinal Giovanni Battista Montini, kasnije papa Pavao VI. Osim različitih službi povezanih sa spisima na latinskom jeziku preveo je sa grčkog povijest Crkve, a autor je i više knjiga teološkog i filozofskog sadržaja. Pisao je i pjesme na latinskom i grčkom jeziku klasičnim poetskim izričajem. Napisao je i igrokaz o porečkom mučeniku sv. Mauru, koji se još u rukopisu zametnuo. S grčkoga na talijanski jezik preveo je Povijest Crkve Euzebija Cezarejskoga. Prevodio je i tekstove sv. Ivana Zlatoustoga i ostalih crkvenih otaca. Predavao je na Papinskome lateranskom sveučilištu i na patrističkom institutu Augustinianum.
Po završetku misnoga slavlja, uz prigodne govore svečano je blagoslovljen kip kod župne crkve.
Kip, djelo akademskog umjetnika Mate Čvrljka iz Labina, svečano su otkrili Matteo Banković, Vladimir Kocijan i Vlado Mikac, uz čiju je potporu skulptura realizirana, dok je četvrti “kum” želio ostati anoniman.
Misno slavlje i svečani blagoslov kipa glazbeno su uveličali pjevači zbora Zajednice Talijana vodnjanskog župnog zbora, otpjevavši maestralno, tom izuzetnom latinisti u čast, upravo misu na latinskom. Zbor je, pod ravnanjem prof. Oriete Šverko, svečanost zaključio himnom „A Dignano” (Vodnjanu), koju je napisao mons. Del Ton, a uglazbio Tommaso Caenazzo.