Svečanoj jutarnjoj misi prethodila je molitva pred spomen-obilježjem vranjičkih župnika i mučenika don Radovana Jerkovića i don Ante Braškića. Misu je predslavio upravitelj svetišta Gospe od Otoka don Ante Čotić u zajedništvu s domaćim župnikom don Ivanom Matkovićem.

U propovijedi je don Ante govorio o sv. Martinu. „Dobrotom prema bližnjima i promicanju kršćanskih istina i ideala trebao bi nam biti svjetionik na putu vjere i življenja kršćanskih kreposti. Njegov život bio je prožet Isusovim riječima: ‚Ovo je zapovijed moja: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio.‘ Ima osoba u povijesti Crkve i svijeta koje su kao zvijezde koje nikada ne zalaze, što je veći odmak od njihova života njihova zvijezda je jasnija i sjajnija“, kazao je don Ante Čotić.

Podsjetio je da se Martin rodio kao sin rimskog vojnog tribuna u provinciji Panoniji 316. godine, a umro je 397. godine u Francuskoj. Kao dječak je naginjao duhovnosti i oduševio se pustinjačkim životom. Hagiografi pišu da je bio najomiljeniji europski svetac, zaštitnik nevoljnika, a strah i trepet nasilnika. Štovanje sv. Martina razvilo se u 5. stoljeću, a njegov grob u Francuskoj odredište je brojnih hodočasnika. „Bio je branitelj slabih i nepravedno zatočenih. Borio se za povrat otete imovine i povrat prognanih. Svi ga prikazuju kao konjanika s mačem koji odsijeca dio svoga plašta ili kao biskupa s knjigom i biskupskim štapom“, kazao je predslavitelj.

U nastavku propovijedi protumačio je zašto se vinske priče vežu uz sv. Martina („novo se vino pije na blagdan sv. Martina“) te zašto neki te obrede nazivaju krštenje vina ili mošta? Naglasio je da se Martinova smrt našla u kalendaru kad vinski procesi dolaze u završnu fazu. Dogodila se zamjena Dionizijskog kulta i kršćanskih riječi, tako da čovjek više ne razlikuje stvarni obred od parodije.

Sv. Martin iznikao je iz poganskoga svijeta, obraćenik je iz poganstva, borac protiv poganskih zabluda i navjestitelj Isusa Krista. To povezivanje sv. Martina s vinskim pričama don Ante je nazvao igrama „takozvanih čuvara tradicije i hrvatske baštine“.

Žalosno je, nastavio je, što spominjući sv. Martina brojni vjernici nemaju pred sobom biskupa koji ruši idole politeističkog svijeta i koji se pred ovozemaljskim moćnicima zauzima za pravdu i pravičnost, već izgovaraju riječi: vino, mošt, mast.

„Sv. Martin bio je čovjek vjere, povezan s Bogom kroz molitvu, post i pokoru. Iz svake njegove geste izbijala je poniznost, malenost pred Bogom. Htio je sve ljude približiti Božjoj ljubavi, koja se očitovala u Kristovu križu“, kazao je don Ante dodavši da je Kristova ljubav jedina „snaga koja može preobraziti naše srce. Ta nas ljubav čini sposobnima ljubiti i svoje neprijatelje, opraštati i onima koji su nas povrijedili“, naglasio je.

Na kraju slavlja riječ zahvale uputio je župnik Matković.

Proslavi su, između ostalih, nazočili solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević i ravnatelj vranjičke škole prof. Juraj Balojević. Pjevanje je predvodio muški župni zbor pod vodstvom prof. Mirka Jankovića uz orguljašku pratnju s. Arsenije.

Večernju misu predvodio je župnik Župe Solinskih mučenika don Ante Matešan.

Vranjičani su se za proslavu svoga zaštitnika pripremali trodnevnom duhovnom obnovom koju je predvodio župnik don Ivan Matković. Proslava je održana sukladno odredbama i preporukama Nacionalnog i Županijskog stožera te Splitsko-makarske nadbiskupije.