Vrsar, (IKA) – U ponedjeljak, 23. travnja morskim hodočašćem na otok Sv. Jurja u Vrsaru je svečano proslavljen blagdan toga ranokršćanskog mučenika. Svečano misno slavlje ispred drevne crkvice iz 9. stoljeća na istoimenom otoku u vrsarskom akvatoriju predvodio je mjesni župnik Lino Zohil. Okupljanje je započelo na vrsarskoj rivi u poslijepodnevnim satima, da bi zatim u pet brodica i čamaca, stavljenih na raspolaganje od strane lokalnih ribara i Marine Vrsar, svi hodočasnici bili prevezeni na otok Sv. Jurja. Nakon okupljanja ispred crkve hodočasnici su, predvođeni župnikom, krenuli u ophod većeg dijela otoka novouređenom šetnicom. Pješačenje je popraćeno molitvom krunice i prigodnim marijanskim pjesmama. Po povratku do crkvice uslijedilo je svečano euharistijsko misno slavlje koje je pjevanjem uzveličao župni zbor. U homiliji predslavitelj je kratko prikazao povijesno-kontekstualna obilježja izuzetne rasprostranjenosti štovanja sv. Jurja. Živio je u 3. st., te je kao potomak particijske obitelji u Kapadociji bio predodređen za zvanje vojnog časnika. Vrlo je rano postao kršćanin te je, nastojeći svojim časničkim utjecajem spriječiti progone, ušao u otvoreni sukob sa samim Dioklecijanom. Nakon mučenja koje je Juraj čudesno preživio, kaže nadalje legenda, Dioklecijan ga je, htijući ga pomilovati, uveo u poganski hram da prinese žrtvu, no on se tu pomolio Bogu na što su se svi poganski kipovi srušili; zatim mu je, jer je odbio vratiti se politeizmu, odrubljena glava.
Obzirom da je sv. Juraj bio rimski vojnik kršćanin, tijekom povijesti, a napose za vrijeme križarskih ratova, vrlo ga se često uzimalo za zaštitnika vojnih postrojbi, sakralnih građevina, ali i gradova pa i čitavih država. U toj povijesnoj epohi nastaje običaj prikazivanja sv. Jurja na kao konjanika koji ubija zmaja, simbol zla. Na području Porečke i Pulske biskupije sv. Juraj se časti u Rovinju gdje je, uz sv. Eufemiju, suzaštitnik grada, zatim u Oprtlju, Boljunu i Starom Pazinu.
Njegovu zaštitničku ulogu propovjednik je okupljenima nastojao posvijestiti i strateškom lokacijom otoka sv. Jurja koji je svojom pozicijom prirodna zaštita vrsarskoj rivi gdje je privezano više stotina plovila.
Predslavitelj je istaknuo sv. Jurja kao svjetli uzor kako njegovim suvremenicima tako i ljudima današnjeg vremena. Na kraju misnog slavlja župnik je zahvalio svima koji su na bilo koji način sudjelovali u realizaciji toga hodočašća.
Mr. Zohil je zatim pozvao vjernike da obiđu crkvicu, te iznio nekoliko povijesnih podataka o izgradnji o obnovi crkvice, vrsarskoj povijesti te tragovima kršćanstva na ovom području. Crkvica je izgrađena na prirodnoj stijeni, temeljito je obnovljena i ponovno posvećena polovicom devedesetih godina prošloga stoljeća. Iznutra je krase, tipično ranokršćanske, dvije apside a tragovi hrvatskog pletera pokazatelj su nacionalnog sastava stanovništva u vrijeme kada je crkvica građena. Vrsar se u povijesnim zapisima (tabulaepeuntingeriane) 1prvi put spominjekao „Ursariasull’insula” u 3 stoljeću, a ostaci kamenoloma na vrhu otoka te druge arhitektonske modifikacije terena pokazatelji su rane naseljnosti otoka. Župnik je završio izlaganje zanimljivim detaljem o postojanju zapisa o tome da je most u venecijanskom sestieru Cannaregio, prema stanici Santa Lucia napravljen od kamena iz Vrsara.
Predslavitelj je zaključio mišlju da poštivanje i valoriziranje povijesne baštine nije samo odraz kulture nego je i odraz svijesti da cijenimo što su nam prethodne generacije ostavile, što ujedno predstavlja i obvezu da mi to isto, u materijalnom ali i duhovnom smislu, predamo budućim naraštajima.