Vrsar, (IKA) – Na brdu Sv. Andrije nedaleko Vrsara u utorak 30. studenoga porečko-pulski biskup Ivan Milovan predvodio je svečano koncelebrirano misno slavlje u tijeku kojeg je blagoslovljena temeljito obnovljena zavjetna crkvica Sv. Andrije Apostola. U koncelebraciji vlč. mr. Lina Zohila, župnika domaćina, preč. mr. Ilije Jakovljevića, biskupijskog kancelara, te vlč. Maksimilijana Buždona, župnika susjedne župe Funtana, mons. Milovan predslavio je euharistijsko slavlje kojem su uz predstavnike vrsarskih gradskih vlasti te općinskog čelništva Funtane nazočili vrsarski i porečki ribari pa je stoga slavlje, sukladno specifičnom dnevnom rasporedu poslova u ribarstvu, započelo u 13.30 sati.
Mr. Zohil u pozdravu je istaknuo kako je to sakralno zdanje nastalo kao zavjetna crkva ribara i poljodjelaca – za dobar ulov ribe i bogat urod na poljima, te se je tradicionalno od župne crkve do nje hodočastilo u procesiji. Sukladno tradiciji i ta je svečanost nakon okupljanja kod mjesnog groblja započeta procesijom na brdo Sv. Andrije koju su predvodili ribari noseći sliku svog svetog zaštitnika. Biskup Milovan čestitao je župniku i općini na dovršetku obnove te nadasve na uspješnoj suradnji koja je dovela do realizacije tog projekta.
Slavlje u crkvi započelo je uobičajenim blagoslovom vode te škropljenjem zidova crkve, što je predslavitelj na početku homilije i objasnio kao simboličnu gestu kojom se izvanjskim znakom simbolizira izuzimanje predmetne građevine iz profane uporabe te se je namjenjuje isključivo za bogoštovlje, molitvu, održavanje liturgije i odvijanje sakramentalnog života Crkve. Smještaj te crkve, koja se nalazi na osami brda Sv. Andrije na starom putu prema Fuškulinu, mjesto je koje potiče čovjeka da stane i sabere se u molitvi i traženju duhovne ravnoteže, rekao je biskup. Obnova Crkve podsjeća nas na potrebu kontinuirane duhovne obnove čovjeka, koji se pravilno formira samo ukoliko temelje svoga razvoja oblikuje živeći istinske ljudske vrednote, naglasio je nadalje propovjednik, te ih istaknuo, citirajući encikliku “Pacem in terris” pape Ivana XXIII., a to su istina, ljubav, pravda i sloboda. Temeljna norma ljudskog življenja prema deset Božjih zapovijedi utkana je u savjest svakoga čovjeka, a vjera i evanđelje oplemenjuje to duhovno stanje, rekao je biskup, te zaključio željom da i mi po uzoru na sv. Andriju koji je podnio mučeništvo prihvatimo naše svakodnevne križeve te ih doživimo kao način duhovnog oplemenjivanja i približavanja Bogu.
Po završetku euharistijskog slavlja okupljenima se kratko obratio načelnik Općine Vrsar koji se prisjetio prošlogodišnje mise o blagdanu sv. Andrije kada je crkvica još bila u ruševnom stanju te nakane da se prione obnovi. Načelnik je izrazio zadovoljstvo ostvarenim te istaknuo zahvalnost župniku Zohilu, kao najzaslužnijem za obnovu ne samo te, nego i crkvice Sv. Antuna Padovanskoga, koja je temeljito obnovljena i svečano blagoslovljena u lipnju ove godine, jer, kako je rekao načelnik, te male crkvice su biseri koji rese male sredine poput Vrsara.
Uslijedilo je kratko izlaganje prof. Ivana Milotića, koji je okupljene upoznao s poviješću te crkve i Bratovštine sv. Andrije u perspektivi povijesnih momenata koji su obilježili razvoj Vrsara kroz stoljeća. Od kada ga je u VI. st. car Justinian dodijelio porečkom biskupu, Vrsar je dugi niz stoljeća bio grad porečkih biskupa, sve do dolaska Mlečana u drugoj polovini 18. stoljeća. To dugotrajno pripadanje biskupiji dalo je značajni biljeg razvoju grada, njegovih arhitektonskih kontura i municipalne institucije. Tijekom epidemije kuge, i za trajanja krvavih uskočkih ratova u 17. stoljeću, porečki biskup duže vrijeme je i stolovao u vrsarskoj tvrđavi.
O bratovštini Sv. Andrije koja je krajem 18. st. zajedno s poljodjelcima podigla tu zavjetnu crkvicu, prof. Milotić rekao je kako je bila jedna od mnogih kakve su u to vrijeme postojale diljem obale. Bratovštine su, kako je poznato, bile laička udruženja osnovana s ciljem njegovanja tradicije bogoštovlja i humanitarnog djelovanja među članovima, pa je tako primjerice u slučaju pogibije ribara na moru bratovština brinula za daljnji život njegove obitelji. Uobičajene su bile proljetne zavjetne procesije ribara i poljodjelaca za dobar ulov, kišu i plodnost nasada. Ta je crkvica osobito vrijedna jer pripada pravom vrsarskom čovjeku, čiji je život vezan za more i poljodjelstvo, i koji je kroz stoljeća svojim radom tkao povijesnu zbilju Vrsara.
Crkva Sv. Andrije je šest desetljeća bila desakralizirana a duže vremena korištena je i kao ovčinjak. Prof. Milotić naglasio je zadovoljstvo zbog izuzetnog angažmana mr. Zohila u obnovi sakralnih objekata, te je izrazio nadu da će poput crkava Sv. Antuna i sada Sv. Andrije doći na red za obnovu i mala crkvica Sv. Martina na jugoistočnom prilazu Vrsaru, crkva Sv. Sabe te samostanski kompleks koji se nalazi na tom području, jer sve to, istaknuo je Milotić, nisu samo kamena zdanja koja svjedoče kršćansku povijest ovoga kraja nego su i simboli kršćanskog univerzuma Europe.
Posljednji se nazočnima obratio i mr. Zohil, zahvalivši svim izvođačima radova koji su kompletnu obnovu realizirali u 19 radnih dana koje su “lovili” između dugih kišnih perioda, a radovi su završili, rekao je, na sam blagdan ujutro. Postavljen je novi oltar, novi krov, novi prozori i vrata, unutarnja i vanjska žbuka na zidove, uvedena je elektroinstalacija te je uređen okoliš i šljunkom nasipan poljski put koji vodi od glavne ceste do crkve. Trošak obnove u iznosu od okvirnih 180 tisuća kuna podmiren je sufinanciranjem župe, biskupije, Općine i TZ Vrsar.
Neka i ova crkva bude, kako je naglasio župnik domaćin, mjesto kamo se ulaskom odaje slava Bogu, a izlazeći iz nje djelima milosrđa svjedoči konkretna ljubav prema bližnjemu.