Na početku homilije propovjednik je naglasio kako se sv. Foška u Vrsaru časti „kao uzorna žena, kao ona kojoj upućujemo osobne molitve da nas zagovara kod Svemogućeg Boga, da nas čuva, a osobito da nas svojim primjerom nadahnjuje“. U tom duhu je podsjetio i na pobožnost prema toj svetici u hrvatskom narodu, kojoj je u Istri posvećeno nekoliko crkava, kao i jedna na otoku Krku.

Govoreći o njezinu mučeništvu, istaknuo je kako je sv. Foška kao kćerka rimskog časnika upoznala  Krista kojem je posvetila život. „Krista i vjere se nije željela odreći ni na nagovor svojih prijatelja, i prijetnji oca, već je radije podnijela mučeništvo“.

„Današnji blagdan prilika je da se i mi u nju ugledamo kao svoj uzor, prilika je da ju za pomoć zamolimo, da i nama isprosi od Boga snagu Duha kojom ćemo nadvladati sve ono što nas priječi u našoj svakodnevici i ostati vjerni Kristu, ma koliko nas to koštalo, ma kolika bila žrtva samo s jednim ciljem da i mi prispijemo u slavu Oca nebeskog, u Kraljevstvo Krista Kralja u kojem će biti nagrađeno svako naše plemenito djelo, i svaka strpljivo podnesena patnja“, rekao je propovjednik.

Osvijestio je kako Crkva na poseban način štuje mučenike. „Ono što nekoga čini kršćanskim mučenikom, nije činjenica smrti to što je ubijen, već uzrok zbog kojega je podnio mučeništvo. Mučenik je svjedok Isusa Krista: umire jer ne želi zanijekati onoga kojega je za života ljubio služeći mu ponajprije u bližnjima. Dragovoljnim prihvaćanjem smrti svjedoči Kristovu ljubav, da je od njega neizmjerno ljubljen, i stoga želi uzvratiti ljubav do kraja, onako kako je i ljubljen. Svaki kršćanski mučenik je zapravo svjedok ljubavi, jer dokazuje koliko voli Onoga za koga je živio, i ono za što se živi. Svjedoči koliko se s Njime suživio, jer je sav u tome i spreman je zato i umrijeti“.

Propovjednik je još jednom naglasio kako je i sv. Foška, kada je bila stavljena na mučilište i pitana želi li se odreći vjere u Isusa Krista, spremno prihvatila mučeništvo.

„Postavlja se pitanje ‘kako bi netko stavio svoj život na kocku, za nešto što nije dio njegova života, i što je zavolio više od svega’. Odgovor je jasan: žrtvuje se za ono što se voli. Mučeništvo je samo završni ‘amen’. za mnoge ranije u životu izrečene ‘neka mi bude po Tvojoj volji’“, rekao je propovjednik. „Pečat vlastitom krvlju stavlja se na vrijednosti za koje se do tog trenutka živjelo, a sada se za njih umire“.

„No, pitamo se: kome Bog daruje milost, da posvjedoči nešto mučeničkom smrću, i tako postane svjedok vjere i vjernosti Krista pred svijetom. Odgovor je u tajni Božjeg odabranja“.

„Uzorni život sv. Foške potvrđuje da se dar mučeništva daje onome koji je upoznao ljubav kojom je ljubljen i povjerovao joj, odazvao joj se i dao voditi onamo i onako kako je Bog predvidio. Sv. Foška je dopustila da je vjera, nada i ljubav odvedu iz njezina mira kako bi dala svoje svjedočanstvo vjernosti Kristu i Crkvi, a kad je trebalo platiti cijenu svoje vjere, nade i ljubavi, ona ne uzmiče, već ustrajava sve do dara vlastitoga života“, rekao je propovjednik te vjernike podsjetio kako u ne tako davnoj povijesti imamo mučenike i blaženike kojih se često spominjemo kao što su bl. Alojzije Stepinac, bl. Miroslav Bulešić… Oni su „nam uzori koje smo pozvani slijediti, jer svaka palma mučeništva niče, raste i sazrijeva u tišini i skrovitosti svakodnevnog života. Mučeništvo nužno zahtijeva pripremu i rast do zrelosti“.

Na kraju homilije vjernike je potaknuo da im taj blagdan bude poticaj da učvrste u svome životu svijest evanđeoskih vrednota koje nemaju cijene, a na tom putu neka im svijetli kao putokaz lik svete Foške.

Na kraju mise održan je ofer, pojedinačno, osobno čašćenje relikvije sv. Foške.