U Vrsnom proslavljen blagdan sv. Ilije

Slavlje je započelo procesijom oko crkvice sv. Ilije, a nastavljeno je misom koja je slavljena na otvorenom uz crkvicu.

Fra Ivan je na početku homilije podsjetio na povijest mjesta Vrsnoga prema saznanjima don Krste Stošića. Napomenuo je da se Vrsno spominje u prvom popisu Šibenske biskupije iz 1298. godine kada je osnovana.

Stanovništvo je raseljeno 1491. zbog rata s Turcima, a kraj se ponovno naseljavao od 18. stoljeća. Naselje je u početku pripadalo župi Grebaštica, zatim Ljubitovica, a od 1934. pripada župi Boraja.

Krsto Stošić spominje i crkvicu: „Crkvica sv. Ilije nalazi se na brijegu i u vrlo lošem je stanju. Odanle se vidi i daleki Šibenik“.

To je bilo poljoprivredno i stočarsko selo o kojem su zbog lokve Vrsnice ovisila i okolna sela.

„Gledajući ovaj predivni krajolik, ovu simfoniju kamena, masline i polja, koju svojim pjevom veliča zbor cvrčaka, podsjetilo me to na Isusovu domovinu. Tamo danas odlazimo mišlju slaveći starozavjetnoga proroka Iliju“, rekao je propovjednik.

„Slavimo danas jednoga od najvećih i najzagonetnijih likova Svetoga Pisama“, ustvrdio je te dodao da se prorok iznenada „pojavljuje iz nekoga mjesta Tišba, pa se po tome i zove Ilija Tišbijac. Rođen oko 875. godine prije Krista“.

Protumačivši značenje imena Ilija – Gospodin je moj Bog, o. Bradarić je rekao da ono podsjeća na ispovijest vjere. „Kao da želi reći: Ja vjerujem u Gospodina, jednoga i jedinoga Boga. Isti je to sadržaj vjere koji je na istom tom brdu Horebu ili Sinaju, otprilike 350 godina prije toga primio Mojsije u obliku Dekaloga ili Deset Božjih zapovijedi, a od kojih prva glasi: ‚Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene!‘“ Dodao je da je prorok značenje svoga imena i ispunio u svojem življenju.

„Ilijin primjer nam govori da problem čovjekov nije toliko udaljavanje od Boga, nego idolatrija, praznovjerje, krivovjerje“, kazao je predslavitelj. Kao primjer nabrojio je neke od današnjih ponuda koje odvlače od jednoga Boga, Stvoritelja svega vidljivoga i nevidljivoga, koji jedini jest: idoli beskrupuloznog bogaćenja, idoli s malih ekrana, interneta, virtualnih mreža, zvijezde i popularnost, pa makar to bilo i nekoliko likeova na Facebooku, idoli putenosti, tijela, ljepote, izgleda…

Zbog svega toga te gledajući kako više nema stada ni ljudi koji bi obrali maslinu i smokvu, čovjeka „uhvati nekakva depresija, žalost, beznađe, kao kod Ilije“, primijetio je fra Ivan. U njemu nastaje vihor frustracija, potres rana i nepraštanja te oganj nemira.

„Sveti Ilija prorok je sve ovo prošao. Sam svjedoči da je revnovao za Boga. Čini se da sada pomalo shvaća da je to bila revnost za sebe samoga. Sav potresen strahovima i drhtanjem, bježi od ljudi, skriva se i od Boga. Zapaljen snažnim poticajem emocija, čini mnoge pogrešne korake i pada u očaj“, rekao je.

No, nakon toga, Susreće tišinu, i prima Boga u svoj život. Zato je šutnja najsigurniji znak. Potrebno je čuti šapat šutnje. Ili, šapat laganog vjetra koji nam dolazi iz prošlosti, iz svevremena i kazuje kako nam je dobro ovdje biti … na djedovini svojoj, tu gdje su kosti naših predaka, tu neka se i moja duša utopi u Božji lahor koji nam šapće: Ovo je Sin moj ljubljeni, slušajte ga!“, poručio je.

„Slušajte Isusa, a ne tutnjavu ovoga svijeta. Slušajte Isusa a ne oluje svojih frustracija. Slušajmo Isusa Sina ljubljenoga i recimo i mi: Gospodin je moj Bog – Elijah“, pozvao je na kraju homilije fra Ivan.

Uz njega misu je suslavio borajski župnik don Joso Pavić koji je sve pozdravio i zahvalio glavnom organizatoru proslave Tomislavu Budimiru i mještanima, koji su uredili okoliš crkvice i bogoslužni prostor. Izrekao je zahvalu i onima odseljenima kojima je proslava prigoda za dolazak u rodni kraj i susret s rodbinom. Također je zahvalio predsjedatelju o. Bradariću te zboru župe Meterize koji je predvodio pjevanje.