Zagreb, (IKA) – Na završetku 344. akademske godine misu zahvalnicu 20. lipnja u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je pomoćni biskup zagrebački Mijo Gorski u koncelebraciji s dvadesetak svećenika profesora predvođenih dekanima Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Tončijem Matulićem i Filozofskog fakulteta Družbe Isusove dr. Ivanom Šestakom.

Prenoseći pozdrave velikog kancelara KBF-a zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, biskup Gorski istaknuo je kako je prilika zahvaliti Bogu “za sve čime nas je obdario i pratio, za nove spoznaje i iskustva, za stečena znanja i vještine, za sva poštena i iskrena nastojanja koja su kroz znanstvene i umjetničke napore pridonijela izgradnji pojedinaca, Crkve i društva.” Osvrćući se na misno evanđelje u kojem Isus podučava kako se moliti nebeskom Ocu, biskup Gorski naglasio je činjenicu kako “Isus prije nego nas je naučio moliti, uputio opomenu – kad molite ne naklapajte kao pogani, misle da će s mnoštva riječi biti uslišani”. Također na drugom mjestu govoreći o odnosu s Bogom, Isus kaže “vaša riječ neka bude da ili ne, što je više od toga od zloga je.” U tom kontekstu propovjednik je upozorio kako je opomena aktualna i danas, možda više nego prije. Naime, ona govori o odnosu prema riječi i o vrijednosti riječi. Živimo u vremenu bezbroj riječi, površnih, nevažnih, riječi iskrivljena smisla i konteksta i zato manipulatorskih, neodgovornih, lažnih riječi koje bole, vrijeđaju i razaraju. Vrijeme je bezbrojnih izgovorenih riječi bez ikakva smislena sadržaja, punih neznanja, vrijeme pisanih riječi u tiskovinama i knjigama za koje nitko nije odgovoran, rekao je biskup te ustvrdio “doista svijet, a s njime i mi kršćani, upali smo u zamku suvišnih i neodgovornih riječi, nekorisnih naklapanja.”
Nadalje, biskup Gorski upozorio je kako o odgovornosti riječi u molitvi gotovo i ne promišljamo. Baš Isusova molitva koju nas je učio kao brat – jer nas upućuje da Boga, njegova i našeg Oca zovemo tako, Očenaš, govori da pazimo što molimo i što tražimo. Ako ga u molitvi priznajemo Ocem, onda je on otac i onih koji ne vjeruju, i onih koji nam nisu dragi. Ako prizivamo njegovu svetost, onda nas obvezuje na poziv i poslušnost Isusovoj riječi “Sveti budite! “Ako žudimo za njegovim kraljevstvom – svijetom istine, pravednosti, ljubavi i mira – onda nas molitva obvezuje da mu već ovdje na zemlji udaramo temelje svojim zalaganjem u općem dobru. Ako tražimo da se vrši njegova volja, onda smo spremni da se ona vrši protiv naše, da mijenja naše planove i želje, što više da nas šalje u situacije i stanja, kao Isusa, do smrti. Ako tražimo kruh svagdašnji, odnosno život i smisao, onda smo taj isti život i smisao dužni posredovati drugima. Ako kažemo “otpusti nam duge naše kao što mi otpuštamo”, a ne možemo vidjeti nekoga, ni pružiti ruku, a u istoj smo Crkvi i na istoj euharistiji, što molimo, Oče nemoj mi oprostiti, jer ja to ne činim onima koji su me povrijedili. Ako kažemo izbavi nas od zloga, a istodobno sa zlom koketiramo u najrazličitijim oblicima životnih kompromisa i oportunosti, onda se već sada ostvaruje Isusova opomena “neće u kraljevstvo nebesko oni koji viču, odnosno naklapaju, Gospodine, Gospodine, nego koji vrše volju Oca mojega. ” Pazimo stoga na odgovornost riječi, na sadržaj naše molitve da nas Bog ne usliša protiv nas.
Ističući povezanost misnog čitanja i promišljanja o Isusovoj i našoj molitvi, i Isusovoj opomeni i zlorabi riječi, biskup Gorski istaknuo je kako to ima veze i s činom završetka akademske godine jer se “svako poučavanje provodi uz pomoć riječi – ta Bog nas poučava po riječi i otvara nam uho da ga slušamo kao učenici – a to je silna odgovornost onih koji na akademskoj razini prenose znanstvene spoznaje, da poučavaju istinu”.
Danas želimo zahvaliti Bogu što je omogućio našim znanstvenim institucijama, profesoricama i profesorima, da prenoseći znanstvenu istinu pomognu mladim generacijama da rastu ne samo u struci, nego upravo u spoznaji Istine koja je Krist. Vrijeme sijanja riječi, poučavanja, trajni je proces, ali i vrijeme žetve, sabiranja i spremanja u životnu žitnicu znanja i mudrosti nikada ne prestaje. Zahvalni smo Bogu što je udijelio i onima koji poučavaju i onima koji uče da, poput Isusa, dok rastemo u dobi i stječemo potrebna znanja i vještine, rastemo i u mudrosti i istini. Ono prvo život čini funkcionalnim, a ovo drugo smislenim. Jer rasti u mudrosti i istini znači izučiti, kako nam Pavao piše, najljepše znanje – Isusa Krista. A to nam omogućava da u brbljavom svijetu uvijek imamo ispravan odgovor, pa makar izrečen i mucavo, jer čusmo apostola: “ako sam nevješt u govoru, nisam u znanju”. No, to može reći samo onaj koji doista zna, zaključio je biskup Gorski.
U molitvi vjernika studenti su izrekli zahvalu za darove mudrosti i znanja; za svjedočansku snagu vjere, za uspjehe po kojima im Bog daje rasti u odgovornosti za svijet. Molitvu su izrekli i za sve profesore i studente, osobito apsolvente da budu predani napretku koji pridonosi općem dobru uvijek odgovorni za vrednote, za sva dobra i za sve ljude; za roditelje i sve one koji im pomažu na njihovu putu, kao i za pokojne profesore i studente Zagrebačkog sveučilišta.

Nakon popričesne molitve dekan KBF-a prof. dr. Tonči Matulić izrekao je pozdrav i zahvalu svima, od tihih nevidljivih pregaoca koji omogućavaju da studenti i profesori, asistenti, sva nastava i znanost može cvasti na sveučilištu, preko profesora, asistenata, dekana, prodekana do rektora Aleksa Bjeliša i njegovih suradnika.
Slavlje je uveličao zbor Instituta za crkvenu glazbu “Albe Vidaković”.

.