Zagreb, (IKA) – U zagrebačkoj prvostolnici 7. veljače započela je trodnevnica pred blagdan bl. Alojzija Stepinca. Euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski u koncelebraciji s postulatorom kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca mons. Jurjem Bateljom, mons. Stjepanom Večkovićem, mons. Matijom Berljakom i preč. Bornom Puškarićem.
Na početku homilije biskup se osvrnuo na misno čitanje o stvaranju svijeta, te je posvijestio kako „nitko nije uzrok sam sebi svojem postojanju, nitko sebi ne daje život. Uvijek je potreban drugi kao uzrok života. Ljudski život je nezasluženi dar, jedinstven i neponovljiv, utemeljen na sposobnostima svojstvenima Bogu. On nije samo raspadljivo tijelo, on je ujedno i duhovan, besmrtan, obilježen neumrlom razumskom dušom koja spoznaje vlastitu egzistenciju i smisao, te snagom uma, slobodne volje i plemenitih osjećaja izgrađuje vlastito postojanje. Naš nam je život darovan kao neslućena mogućnost ostvarenja, ali i obaveza suobličavanja svome Stvoritelju”. Ističući kako je to temelj vrijednosti svakoga ljudskog života i obveze njegova očuvanja od začeća do naravne smrti, kako naučava Crkva.
Stoga, ako je život dar, nikoga ga nikada ni u čije ime nema pravo oduzeti, tj. odlučiti tko će živjeti, a tko umrijeti, rekao je biskup, te naglasio kako je to temelj naše kršćanske antropologije koja promatra čovjeka kao dvojno biće: muško i žensko koji svoju potpunost ostvaruju samo u međusobnom odnosu, jer „ne postoji ljudski svijet samo muškaraca, niti samo žena. To bi bio svijet osuđen na težak nedostatak ljudskosti i konačno na vlastiti nestanak. Tu temelj kršćanskom nauku o braku koji je otvoren za život. Crkva svoj nauk o braku koji je nedjeljivo zajedništvo muškarca i žene ne temelji na vlastitim promišljanjima, nego na objavljenoj Božjoj riječi. Stoga je to zajedništvo za nas kršćane sveto, a Crkva taj nauk bez obzira na sve moguće pritiske i suvremena gibanja niti može niti smije mijenjati”.
Nadalje je propovjednik podsjetio na riječi bl. Alojzija Stepinca koje je izrekao za Hrvatski list u prosincu 1938. godine: „Kad je jednom postavljen princip da je um pojedinca jedini sudac svake spoznaje, brzo su se srušile sve ograde. Bog Stvoritelj neba i zemlje skinut je s prijestolja, a na Njegovo mjesto postavljen je novi bog subjektivni razum, a kad se čovjek prevario u razumu onda nije dalek put ni do prevare volje, tj. do opaka života. Čovjek je postao slobodan. Slobodan? Kako se brzo i katastrofalno ispunila na njemu riječ Svetoga pisma ‘u čemu tko sadrži, u onome će se i kazniti'”.
Nastavljajući u tom duhu, biskup je rekao: „Kao da je blaženi Alojzije gledao naše vrijeme. Mnogi danas žele istinu o čovjeku utemeljenu na Božjem zakonu izokrenuti. Ljudski život se ne promatra kao dar, već si ljudi uzimaju pravo da u njega zadiru snagom tehnologije. Tako se niječe osobnost ljudskog bića i svodi na predmet manipulacije i pokusa”. „Doista, ljudski um razvio je zavidnu tehnologiju kojom može zadirati u samu srž života. No, temeljno je pitanje ne samo etike, već budućnosti ljudskoga roda: smijemo li sve što možemo”, upitao je.
Također je podsjetio na riječi koje je blaženik uputio akademičarima, kako „se prilike svugdje u svijetu tako razvijaju da uvjereni katolik, intelektualac kojemu je vjera srž života biva često posmatran u najmanju ruku kao natražnjak; na njegovu adresu padaju nerijetko neukusni vicevi, njemu su zaključeni položaji”. U tom je kontekstu biskup istaknuo, kako mi danas vidimo i osjećamo posljedice takvog odbacivanja Božje zapovijedi: u raspadanju brakova, u odbijanju rađanja, u stvaranju neke nove antropologije, u sveopćoj relativizaciji morala, u izumiranju na kraju našega naroda. „Doista, kad god se odbaci Božji naum, uvijek strada čovjek, a u opasnosti je i njegova budućnost”.
Na kraju homilije biskup Gorski još je jednom podsjetio na riječi blaženika iz 1938. godine, te naglasio kako „vidimo da riječi koje su utemeljene na Božjoj istini trajno vrijeme, kao da su u svakom vremenu izgovorene. Blaženi Stepinac u svojim propovijedima trajno je naučavao biblijsku, objavljenu istinu o čovjeku, o braku, o obitelji, o držanju Božjih zapovijedi kao temelju opstanka i hrvatskog naroda i ljudskoga roda i pozivao je na povratak Bogu”.
Možda će netko reći zašto se stalno vraćamo na temu obitelji, ali da Crkva nije skroz svoju dugu povijest to činila, da blaženi Alojzije Stepinac nije onda tako govorio, da Crkva po riječima i uputama pape Franje danas tako ne čini i ne naučava pitanje je što bi danas bilo. Naime, svaku novu generaciju ljudi iznova treba upoznati s Božjim naukom, iznova uputiti Božjim putovima da bi opstala, rekao je biskup Gorski, te temeljem riječi bl. Alojzija Stepinca iz 1944. godine kako valja događaje u svijetu gledati ne naravnim, već očima Gospodina i Stvoritelja”.
Nakon popričesne molitve, mons. Batelja okupljenim vjernicima zahvalio je za zajedništvo molitve. Istaknuo je da je o ovogodišnjem Stepinčevu objavljen godišnjak glasnika Bl. Alojzije Stepinac. Kratko se osvrnuo na sadržaj te je posebno istaknuo dva svjedočanstva, jedne Njemice koja je naučila hrvatski jezik „da može čitati izvorni Stepinčev tekst i tako upoznati njegovu dušu”, te jedne Srpkinje koja „svjedoči zašto se kraj tolikih srpskih svetitelja moli blaženom Alojziju Stepincu”. Također je ukazao na govor sluge Božjega kardinala Franje Kuharića koji je održao na otvorenju zasjedanja Biskupske konferencije 28. travnja 1981.
Prije blagoslova biskup Gorski je podsjetio, kako „naša katedrala nije samo mjesto susreta za liturgiju, već je ona postala mjesto iz kojeg zrači i izbija svetog blaženog Alojzija. Tisuće i tisuće su to doživjeli. Došavši u nju, došavši na grob osjetili su tu Božju milost koja po njegovu zagovoru dolazi na nas”.