Istina je prava novost.

U Zagrebu obilježena 15. godišnjica uvođenja vjeronauka u škole

Znanstvena i tehnička osposobljenost, bez odgovarajuće moralne sposobnosti, neće donijeti bolju budućnost ni pojedincu ni ljudskoj zajednici. U tom smislu, vjeronauk ima nezamjenjivu i nezaobilaznu ulogu unutar našega školskog sustava, osobito u ostvarivanju njegovih odgojnih ciljeva, rekao je kardinal Bozanić u svom govoru na prigodnoj akademiji

Zagreb, (IKA) – U Zagrebu je 15. prosinca svečanom akademijom obilježena 15. obljetnica uvođenja katoličkog vjeronauka u hrvatske škole. Svečanosti u kazalištu «Komedija» nazočili su zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, apostolski nuncij u RH nadbiskup Francisco Javier Lozano, više hrvatskih nadbiskupa i biskupa, ministar znanosti, obrazovanja i sporta dr. Dragan Primorac, te katehetičari, vjeroučitelji i ravnatelji škola.

Vjeronauk u školi predmet je od iznimne važnosti za Crkvu. Jedna je to od rijetkih službi pomoću koje Crkva redovito susreće tisuće djece i mladih u Hrvatskoj, rekao je u svom govoru kardinal Bozanić. On je istaknuo kako se istinski napredak, kojemu teži naše društvo i školski sustav, može ostvarivati samo ako služi promicanju ljudske osobe. U školskom sustavu treba posebno vrednovati ulogu roditelja školske djece. Nije, stoga, dovoljno promicati samo tehničko znanje i tehničku moć, nego i moralnu sposobnost osobe. Sama znanstvena i tehnička osposobljenost, bez odgovarajuće moralne sposobnosti, neće donijeti bolju budućnost ni pojedincu ni ljudskoj zajednici. U tom smislu, vjeronauk ima nezamjenjivu i nezaobilaznu ulogu unutar našega školskog sustava, osobito u ostvarivanju njegovih odgojnih ciljeva. Vjeronauk stoga nije strano tijelo, nešto što ne pripada školi ili što bi bilo marginalno školskomu sustavu. Vjeronauk se smješta u kontekst života škole, poštujući i vrednujući ciljeve i metode koji su vlastiti školi. Njegova uloga i mjesto još bi više trebali biti istaknuti, u međuodnosu s drugim predmetima i odgojno-obrazovnim područjima, u nacionalnome sustavu kojeg je aktualno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa počelo izrađivati. Uloga školskoga vjeronauka u Hrvatskoj, ali i u suvremenoj Europi, mnogo je značajnija negoli što može nekima na prvi pogled izgledati, rekao je kardinal Bozanić u svome govoru istaknuvši kako u tome posebnu pozornost zaslužuju vjeroučitelji jer, kako je rekao, bez kvalitetnog vjeroučitelja nema ni kvalitetnoga vjeronauka.
Trajno redefiniranje vjeronauka u školi bit će uspješnije ako uspijemo paralelno raditi na sustavnome i kvalitetnome promicanju župne kateheze, imajući u vidu da su ta dva oblika vjerskog odgoja i obrazovanja u komplementarnome odnosu. Ta komplementarnost ne isključuje njihovu posebnost i međusobnu povezanost koja se, međutim, ne može svesti na poistovjećivanje, rekao je kardinal Bozanić.

U svom obraćanju ministar Primorac je rekao kako je ovo i obljetnica svih nastojanja koja hrvatska država ima od svojih početaka, a pokazuje da je Katolička Crkva i vjera ugrađena u temelje hrvatskoga društva. Nadalje, ministar Primorac je napomenuo kako vjeronauk treba doživjeti kao obogaćenje, kao doprinos cjeloživotnom obrazovanju. Vjeronauk čini školu otvorenu prema onim vrijednostima koje nažalost gotovo 50 godina su bile strane, koje su bile promatrane kao nešto što je neprirodno, koji su hrvatsko društvo učinili prepoznatljivim kao društvo koje se boji istine, moralnih vrijednosti i koje se zbog toga mora odmaknuti od vjeronauka, rekao je ministar.
Prema današnjim neslužbenim podacima kojima raspolaže ministarstvo u osnovnoj školi vjeronauk polazi oko 87%, a u srednjima oko 75% učenika. To je pokazatelj čvrstog temelja i vezanosti hrvatskih obitelji uz istinu i vrijednosti. U osnovnim školama djeluje 1922, a u srednjima 517 vjeroučitelja, što je velika snaga koja promiče istinske vrijednosti, stoga je ministar zahvalio vjeroučiteljima na svom dobru koji su učinili, ne samo glede dosadašnjeg rada, nego i najvećeg pokrenutog projekta HNOSa s kojim je vjeronauk u cijelosti usklađen.
Završavajući obraćanje, ministar Primorac je izrazio zadovoljstvo da katoličko sveučilište postaje realnost.

Izlaganje na temu «Hrvatski vjeronaučni hod» predstavio je đakovačko i srijemski biskup Marin Srakić. Podsjetio je da je vjeronauk uveden u hrvatske škole 1774. godine u vrijeme habsburške monarhije, a dokinut je 1. veljače 1952. godine. Potom je iznio niz zapreka na koje su nailazi vjeroučitelji nakon završetka II. svjetskog rata, pa da samog ukidanja. Biskup Srakić je potom istaknuo važnost obrazovanja vjeroučitelja, te posebice djelovanje biskupa Stjepana Bäuerleina koje je organizirao katehetsku školu za redovnice, a u samoj BKJ održao niz predavanja i referata vezanih uz tematiku «kako se snaći u novim okolnostima.» Nadalje, biskup je podsjetio i na osnivanje katehetskog instituta pri KBF 1961. godine prema zamisli tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Šepera. Nadalje, biskup je napomenuo i bogatu izdavačku djelatnost priručnika za katehizaciju Kršćanske sadašnjosti, Ćirilo-metodskog društva, .Hrvatske salezijanske provincije, te Glasa koncila, s posebnim naglaskom na MAK.
Važnu ulogu na području katehizacije odigrale su i katehetske škole, koje su doprinjene obrazovanju, ali kasnije početkom 90-tih godina postale dobar temelj da se u škole uvede konfesionalni vjeronauk, a ne religijska kultura.

O temi «Odgovor Crkve na povijesne izazove» govorio je dr. Milan Šimunović. Na početku svog izlaganja, dr. Šimunović je istaknuo kako Crkva u Hrvatskoj ne može kriti zadovoljstvo, za sve što je postignuto na području uvođenja vjeronauka u škole, a konfesionalni model vjeronauka je rezultat osobnog izbora kako roditelja, tako i samih učenika. Od početka su katehetičari i ostali stručnjaci zastupali tezu, da uvođenje konfesionalnog vjeronauka u hrvatski školski sustav ima svoje teološko, eklezijalno i antropološko-pedagoško utemeljenje. Suvremeni školsko obrazovni sustav ako želi biti pluralan, interdisciplinaran i interkulturalan mora voditi računa o vjerskom odgoju i obrazovanju koji se skladno ugrađuje u cjelovit i autentičan opće ljudski odgoj i obrazovanje, rekao je dr. Šimunović.
Podsjetio je da uloženi trud početkom 90-tih godina, kao i kasnije 1998. i 2003. godine na izradi novih vjeronaučnih planova i programa, školskih vjeronaučnih udžbenika, te usavršavanja vjeroučitelja, te suradnju s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom kako bi se vjeronauk što kvalitetnije mogao predati i osobama s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama.
Sve to, rekao je dr. Šimunović bilo je uporište za uvođenje katoličkog vjeronauka i u BiH, a i drugim vjerskim zajednicama. Uzevši u obzir brze promjene na svim razinama, dr. Šimunović je napomenuo kako treba jačati svijest odgojiteljske prisutnosti u školi i više vrednovati ulogu vjeroučitelja, osobito laika; više voditi računa o specijalizaciji stručnjaka, posebice pastoralnih teologa i katehetičara koji će biti sposobno voditi projekt vjeronauka u školi, ali i u katehetskom uredu HBK i biskupskim uredima; obnavljanje toliko potrebnog Hrvatskog katehetskog društva.

Predsjednik Povjerenstva za vjeronauk pri HNOS-u. dr. Ante Pavlović je na temu «Iz naslijeđa u budućnost» rekao kako HNOS daje osmišljena i kvalitetna polazišta, okvir i standard sadašnjoj i budućoj hrvatskoj školi, te priznaje i potvrđuje vrijednost religioznog odgoja i vjeronauka u školi i nastavlja prekinuti kontinuitet vjerskog odgoja u hrvatskim školama. Proces povratka, nije prošao bez poteškoća suprotstavljenih rasprava, pa i njegova osporavanja. Dok ga Crkva, HNOS i europska pedagoška teorija i praksa promatraju i promiču kao naravnu sastojnicu školske edukacije, neki pojedinci i skupine smatraju ga kao strano tijelo u školskom sustavu, rekao je Pavlović. Takav pristup povezan je s osporavanjem obrazovne zadaće škole uopće, osobito cjelovito shvaćena odgoja i odgojnih vrednota, a u tom kontekstu treba promatrati katolički vjeronauk u budućnosti. Stoga, temelj za vjeronauk u budućnosti, je shvaćanje same naravi buduće hrvatske škole, njezinih ciljeva i zadaća u budućnosti, napomenuo je dr. Ante Pavlović, te istaknuo tri naznake o vjeronauku u kontekstu budućega školskog sustava, planovima i programima i vjeroučiteljima. Prvo, hrvatska škola u budućnosti treba osnažiti svoju odgojnu zadaću i uistinu postati mjesto cjelovita odgoja, i obrazovanja ljudske osobe, a vjeronauk treba još boje ucijepiti u tu odgojnu zadaću škole. Nadalje, hrvatska škola budućnosti treba promovirati ljudsku osobu, u njezinu cjelovitu identitetu i ostvariti odgojno-obrazovni sustav znanja i etike, sposobnosti i vrednota.
Dr. Pavlović je podsjetio na preporuku UNESCO-va međunarodnog povjerenstva za obrazovanje za 21.st. u kojem se ističe «duhovna dimenzija morat će dobiti središnju važnost u našem novom pedagoškom razmišljanju». Upravo ta duhovna dimenzija ishodište je vjeronaučne nastave, pa je katolički vjeronauk od početka obuhvaćao navedene dimenzije odgoja i obrazovanja i to nekoliko godina prije HNOSa. Druga naznaka vezana je uz planove, programe i vjeronaučne udžbenike. Dr. Ante Pavlović je podsjetio da se je u posljednjih 10 godina HBK pripremila i izdala vjeronaučne programe i udžbenike za osnovnu i srednju školu. Programi su izrađeni 1998., dorađeni 2003. godine, a sada se ponovno usklađuju s HNOS-om. No, dobar odgojno-obrazovni sustav i kvalitetni udžbenici nisu dostatni za uspješan odgoj i obrazovanje. Stoga su učitelj i vjeroučitelj ključni čimbenici u sadašnjoj i budućoj školi, te je potrebna veća otvorenost povjerenju i njihovoj međusobnoj suradnji. Dr. Pavlović je istaknuo karakteristike vjeroučitelja koji u školu unosi čitava sebe, svoju osobnost i sposobnosti, znanje i iskustvo, stavove i vrednote, umijeća i navike. On se od svoje osobnosti ne može distancirati, jer čitavom svojom osobom odgaja i obrazuje. Zato je odgoj dar, karizma i ne može svatko biti odgajatelj uza sve znanje i kvalifikacije, istaknuo je dr. Pavlović, te nastavio: vjeroučitelj stoga mora imati izgrađenu i zrelu osobnost, potrebnu stručnost te duhovno-vjerski identitet i kredibilitet. On ostvaruje poziv i poslanje, a ne mandat i zaposlenje, te u tom duhu on izrasta iz svoje crkvene zajednice, njezin je aktivni član surađuje sa župom i uspostavlja potreban odnos škole, obitelji i župe. Završavajući izlaganje, dr. Ante Pavlović je rekao kako je evangelizacija prva i najvažnija zadaća Crkve koja vjerski odgoj stavlja u srce same evangelizacije.

Predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju đakovačko i srijemski pomoćni biskup Đuro Hranić zahvalio je svima koji su radili od početka 90-tih godina sustavno radili na uvođenju vjeronauka u škole. Podsjetio je da se to događa u vremenima u kojima diljem Europe škola sve više gubi svoju odgojnu, te snaži različitim reformama nastoji podići kvalitetu svoje obrazovne dimenzije, pridonoseći osobito porastu znanja s područja prirodnih znanosti kako bi na taj način doprinjena gospodarskom razvoju i konkurentnosti privrede svojih zemalja. Hrvatske je i u tom vrijednosnom ambijentu, iako pogođena ratnim stradanjima i gospodarskom recesijom ili baš i zahvaljujući njima znala prepoznati važnost odgoja i cjelovitog razvoja osobnosti. Biskup Hranić je zahvalio roditeljima što pokazuju spremnost podržavati školu koja im omogućuje da se uistinu afirmiraju kao prvotni odgojitelji i nosivi društveni subjekt, te da sa zahvalnošću vrednuju doprinos škole i Crkve kao delegiranih odgojitelja, te u relativno visokom postotku traže i očekuju pomoć Crkve i zajedno sa svojom djecom izabiru i upisuju školski vjeronauk. Biskup je zahvalio svima koji su radili na potpisivanju ugovora između Svete Stolice i hrvatske na području obrazovanja i kulture, te djelatnicima ministarstva tijekom svih ovih godina.

U glazbenom dijelu obilježavanja 15. godina uvođenja vjeronauka u hrvatske škole nastupili su Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske «Lado», Muški katedralni zbor pod ravnanjem mo Miroslava Martinjaka i Zagrebački mališani.