Zagreb, (IKA) – U organizaciji Ureda HBK i BK BiH za inozemnu pastvu, Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu je od 23. do 26. lipnja održan 1. hrvatski iseljenički kongres.
Kongres je svečano otvoren u Starogradskoj vijećnici blagoslovom zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, koji je i na Misi za domovinu na Dan državnosti u homiliji spomenuo iseljenike. “Upravo potomci nekada prognanih i iseljenih Hrvata, novi naraštaji naših iseljenika, poseban su blagoslov za Domovinu svoga podrijetla. Oni ponekad očituju povezanost i otvorenost, tako potrebnu Hrvatskoj, osobito nakon što je postala članicom Europske unije. Nažalost, te se nove okolnosti i taj novi položaj i pripadnost Hrvatske zajedništvu Europske unije nedovoljno i slabo očituju i vrednuju u našoj javnosti, jer se Hrvatsku i dalje pokušava zatvarati u okvir starih asocijacija, s pečatom vremena koje je Hrvatsku zatvaralo prema Europi i svijetu”, rekao je zagrebački nadbiskup. Kardinal je pohvalio napore hrvatskih društvenih, akademskih i kulturnih institucija te Crkve da se uspostavi stabilnija suradnja koja na plodonosniji način može živjeti povezanost hrvatskoga nacionalnoga bića u Domovini i iseljeništvu. Tim više, ako se spomenemo koliko je prisutnost svećenika, redovnika i redovnica; koliko su nesebični ljudi u školstvu i kulturi pridonijeli čuvanju hrvatskoga identiteta, te time bili istinski hrvatski veleposlanici, koji su upoznavali druge s našim vrijednostima i teškoćama, otvarali prostore za gospodarsku suradnju i promicali razmjenu plodova s dobroga stabla.
U pozdravnoj riječi predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko istaknuo je da je “zajedništvo iseljene i domovinske Hrvatske dobitna opcija, pa smo tako to i ugradili u strategiju i zakon, a kako bismo bili u stalnom kontaktu s iseljenom Hrvatskom osnovali smo Ured Vlade RH za odnose s Hrvatima izvan domovine. Naš nacionalni interes je stalan, a to je prosperitet hrvatske države i hrvatskog naroda bez obzira gdje se nalazi”.
Marin Sopta, predsjednik Organizacijskog odbora Kongresa, istaknuo je u pozdravu da su “potrebni ljudi koji su hrabri i odvažni, koji nisu opterećeni temama iz prošlosti, ljudi koji nemaju komplekse manje vrijednosti zbog toga što pripadaju malom i malobrojnom narodu, ljudi koji stavljaju opće dobro i interese svog naroda na prvo mjesto. Nema nikakve dvojbe da među takve spadaju i pripadnici hrvatskog iseljeništva koji su bezbroj puta svojim primjerom to pokazali i dokazali svoju odanost prema svojoj domovini rođenja i porijekla”.
Ravnatelj Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta, te novoimenovani ravnatelj Ureda HBK i BK BiH za inozemnu pastvu dr. Tomislav Markić istaknuo je “iskustvo dijaspore, iskustvo raspršenosti sve više je opće iskustvo ne samo onih koji su iseljeni, nego je to iskustvo koje doživljavamo na različite načine u svakodnevnom životu. Isto tako i iskustvo integracije i iskustvo dijaloga, i zato ovaj susret i razmjena iskustava može biti od velike koristi”.
U plenarnom dijelu iz raznih aspekata oko 150 stručnjaka iz Hrvatske i iseljeništva obradilo je razne teme vezane uz hrvatsko iseljeništvo, hrvatski identitet, te kulturne i gospodarske veze domovinske i iseljene Hrvatske.
Doprinos Kongresu dao je i ravnatelj Ureda pri Vijeću za pastoral selilaca i izbjeglica pri Svetoj Stolici mons. Edward Robinson Wijesinghe, koji je ohrabrio sudionike riječima “uvijek smo s vama u svim vašim naporima, ne samo kada je riječ o hrvatskim seliocima, nego u svim aktivnostima koji vi poduzimate na dobro selilaca diljem svijeta. Hvala vam na tome”. Mons. Wijesinghe predstavio je rad toga Ureda Svete Stolice.
Ravnatelj Ureda HBK i BK BiH za inozemnu pastvu fra Josip Bebić održao je predavanje “Integralna uloga i djelovanje Hrvatske inozemne pastve u hrvatskom iseljeništvu”. Istaknuo je kako je “uloga Katoličke Crkve u integrativnim procesima hrvatskog iseljeništva oduvijek bila neopisivo snažna, jer je Crkva jedina institucija u hrvatskome narodu koja je imala kontinuiranu skrb za iseljenike i izbjeglice s ovih naših prostora. Svjetovne institucije bile su podložne izazovima diskontinuiteta, kako država u čijem je sastavu bila i Hrvatska, tako i političkih režima koji su se izmjenjivali u ovom dijelu Europe”. Podsjetio je kako danas u 19 zemalja na pet kontinenata djeluje 180 hrvatskih katoličkih misija, župa i zajednica u kojima je angažirano dvjestotinjak svećenika. No, upozorio je kako tom broju valja pridodati i pastoralno osoblje – redovnice, kao i socijalne radnike. Također je naglasio, kako se uz inozemnu pastvu ne vežu samo sadržaji usko vjerski. Crkva je čuvarica hrvatskih identiteta, a uz to valja istaknuti i djelovanje na području obrazovanja. Predavač je to potkrijepio podatkom da sustav hrvatskih izvandomovinskih katoličkih škola Amerike i Kanade danas obuhvaća 28 škola na američkom kontinentu. Volim istaknuti kako su hrvatske katoličke misije diljem svijeta planetarne oaze dobrote, ljubavi i pobožnosti i Božje obrambene baze od svega zla u svijetu, zaključio je fra Josip Bebić. Također, o. Bebić je na kongresu govorio i o djelovanju Ravnateljstva kojem je na čelu.
Drugi dan kongresa bio je posvećen djelovanju Katoličke Crkve među iseljeništvom. Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić je u pozdravu čestitao na inicijativi, te posebno izrazio radost što uz niz tema i područja vezanih uz iseljeništvo Kongres daje važno mjesto području katoličkoga dušobrižništva. Podsjetio je na brojne iseljene Hrvate koji su pomagali domovini, te kako ulazak u EU suočava Hrvatsku s novim izazovima. Zbog toga je potrebno izraditi novu strategiju odnosa s višemilijunskim hrvatskim iseljeništvom. Naime, suvremeni integracijski procesi golema su razvojna, demografska i sigurnosna zaliha kojoj Republika Hrvatska može graditi uspješno svoju budućnost, naglasio je nadbiskup Puljić. Skup su pozdravili i rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta Željko Tanjić i dekan KBF-a Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Tonči Matulić.

Miroslav Akmadža u predavanju “Odnos komunističkih vlasti u Jugoslaviji prema hrvatskom iseljeničkom katoličkom svećenstvu” podsjetio je kako se znatan dio hrvatskoga katoličkog svećenstva našao u iseljeništvu u vrijeme komunizma ili tako što se ondje zatekao još prije ili tijekom II. svjetskog rata ili se povukao s ostalim hrvatskim iseljeničkim pukom u strahu od komunističkoga terora. Kad se već našlo u takvoj situaciji, iseljeno svećenstvo nije se pomirilo s tim stanjem nego se organizirano, ili pojedinačno, uključilo u razne vjerske, humanitarne, ali i političke aktivnosti da bi pomoglo subraći u domovini ili upoznalo svjetsku političku i ostalu javnost s prilikama u Jugoslaviji i težnjama svojega naroda da se oslobodi jugoslavenskoga komunističkog jarma, uspostavi hrvatsku državu i pridruži je zajednici slobodnih naroda i država, istaknuto je u predavanju.
Suzana Vrhovski Peran u predavanju “Hrvatska inozemna pastva u domovinskome katoličkom tisku”, koje je priredila zajedno s Mirkom Mataušićem, predstavila je analizu odjeka hrvatske inozemne pastve u hrvatskom katoličkom tisku s pretpostavkom da je upravo katolički tisak svojim redovitim izvještavanjem o životu Hrvata u dijaspori pridonio njihovoj snažnijoj povezanosti s domovinom i Crkvom u domovini. Katolički tisak kroz cijelo vrijeme, nakon 1962. godine, kad počinje njegov razvoj poslije gušenja i mrtvila koje se dogodilo 1945. godine, bavi se svim slojevima hrvatske dijaspore i iseljeništva, istaknula je Peran, te predstavila teme i način kako su Glas Koncila, Kana i Informativna katolička agencija izvještavali o hrvatskim iseljenicima od svoga osnutka do danas. Posebno je istaknuta uloga dugogodišnjeg ravnatelja hrvatske inozemne pastve mons. Vladimira Stankovića u praćenju života inozemne pastve u katoličkim medijima.
Aldo Sinković je u predavanju “Crkva i iseljenici prema papinskim porukama za Iseljenički dan” sudionicima skrenuo pozornost na glavne naglaske iz stotine papinskih poruka za obilježavanje isto toliko svjetskih dana iseljenika i prognanika proizlazi u prvom redu skrb i zabrinutost Crkve za migrante, koji su zbog ovih ili onih razloga bili prisiljeni napustiti domovinu, potražiti smještaj i posao te uspostaviti vlastiti život u novim sredinama. Sinković je ustvrdio, kako se u porukama od početka ističe da Crkva ne poznaje granice te treba ići ususret svim migrantima bez obzira na njihovu dob, stalež, kulturnu ili profesionalnu formaciju i čak vjeroispovijest.
Adolf Polegubić predstavio je “Hrvatsko dušobrižništvo u Njemačkoj – stanje i perspektive”, a govorio je i o smjernicama Katoličke Crkve u Njemačkoj u vidu pastorala zajednica drugih materinskih jezika u toj zemlji. Na tom tragu je predstavio i perspektive dušobrižništva među Hrvatima katolicima u Njemačkoj u budućnosti.
Mate Bižaca govoreći o “Dušobrižništvu među hrvatskim iseljenicima na zapadu Sjedinjenih Američkih Država” uvodno je prisutne uputio u genezu i povijesni pregled iseljavanja Hrvata na zapad Amerike. Posebno je pojasnio brojčano stanje hrvatskih župa, misija i filijala, a svaku od njih je obradio s crkveno-pravnoga i pastoralnoga gledišta. Govoreći o smjernicama za budućnost hrvatske pastve na zapadu SAD-a, posebno se osvrnuo na integracijske procese i eklezijalnu prilagodbu lokalnim crkvenim strukturama.
Predavanje fra Josipa A. Kešine “Neke crte iz problematike opstanka zajednica australskih Hrvata” pročitala je s. Anđelita Šokić. Kešina je u izlaganju analizirao problematiku očuvanja hrvatskoga identiteta australskih Hrvata, te dao smjernice za duhovnu i kulturološku konsolidaciju, a kao njihove glavne nositelje vidi hrvatske etničke škole i Katoličku Crkvu hrvatskoga jezika. Domagoj Tomas i Loredana Fabijančić održali su predavanje “Hrvatska iseljenička dušobrižnička služba 1962. – 1966. godine”, Ivan Žan “Liturgijska glazba u hrvatskim katoličkim zajednicama na njemačkom govornom području”, dok su Marko Zadravec i Tvrtko Beus sudionike Kongresa upoznali s pastoralom hrvatskih iseljenika u Sloveniji. Tema Crkve u iseljeništvu bila je dotaknuta i u predavanjima Domagoja Novosela i Radoslava Zaradića koji su govorili o Hrvatima u Belgiji, dok je o. Božidar Nagy, DI, je u predavanju naslovljenom “Doprinos Hrvata iz Francuske Domovinskom ratu” istaknuo kako je na poticaj Hrvatske katoličke misije u Parizu nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj osnovana krovna udruga Hrvata u Francuskoj. Mijo Korade i Tamara Tvrtković ukazali su na niz Hrvata koji su od 16. do 20. stoljeća ostavili trag u Europi i svijetu, među kojima je velik broj svećenika znanstvenika i misionara.
S iseljeničkoga kongresa upućeno je i pismo papi Franji u kojemu mu se izražava potpora za sve što radi u korist izbjeglica i prognanika, te je objavljena prigodna rezolucija.