Zagreb, (IKA) – Knjiga sv. Lujze de Marillac “Duhovni spisi” koju je izdala Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, predstavljena je 14. ožujka u Sportskoj dvorani Ženske opće gimnazije u Zagrebu. Riječ je o duhovnim spisima, poticajnim mislima i pismima sv. Lujze de Marillac, uz sv. Vinka Paulskoga suosnivateljice Družbe Kćeri kršćanske ljubavi, današnjih sestara milosrdnica. Spomenuta je pisma (656) te misli i propise (100) pisala Vinku Paulskom i svećenicima, a napose sestrama Kćerima kršćanske ljubavi, počevši od 1627. sve do smrti 1660. godine. U veće povezane cjeline razvrstala ih je i rasporedila krajem XIX. stoljeća s. Goeffre. U knjizi se nalaze i kazalo spisa prema izvornim oznakama, kazalo imena i pojmova i kronološko kazalo. Knjigu je s francuskoga izvornika na hrvatski jezik prevela s. M. Arkanđela Smoljo, a tehnički ju je priredila “Teovizija” iz Zagreba.
Nazočne je na početku predstavljanja pozdravila vrhovna glavarica Družbe s. M. Blaga Bunčuga, istaknuvši kako će ti spisi njihove Svete Majke poslužiti svakoj od sestara kao zrcalo u kojem mogu očitavati vjerodostojnost njihova dosadašnjeg hoda za Kristom i kao smjerokaz na njihovu daljnjem putu svjedočenja njegove milosrdne ljubavi.
Predstavljajući knjigu, dr. fra Bonaventura Duda osvrnuo se na pojedina pisma upućena sestrama Kćerima Božje ljubavi, u kojima se jasno ističe Lujzina poruka da prednjače u blagosti, srdačnosti, ljubavi, vjeri, poniznosti i jednostavnosti Krista, usklađujući svoj život s djelovanjem i savršenom ljubavi Krista koja treba biti njihov duh. U duhovnoj oporuci sv. Lujza svoje sestre opominje i na služenje siromasima te nasljedovanje jedinstva i života Gospodinova živeći u jedinstvu i srdačnosti. “Unatoč tomu što je pisana prije više od tri i pol stoljeća, stječemo dojam da je pisana danas i upućena upravo nama”, zaključio je dr. Duda.

Prof. Ljilja Vokić govorila je potom o Lujzinu radu sa siromasima i duhovnom blagu koje je ostavila, naznačivši kako knjiga osim što je poučna pokazuje brigu i ljubav sv. Lujze iz čijih pisama izvire toplina, osobito onda kad govori o “kraljevskom putu križa”. Prof. Vokić istaknula je kako je riječ o umjetničkom djelu općeljudskih i svevremenskih vrijednosti, te je izrazila želju da njegova vrijednost bude poruka kako svim sestrama tako i svim ljudima dobre volje.
O posadašnjenju Lujzine djelatnosti i karitativnoga rada govorila je potom s. M. Ancila Zrinšćak, pojasnivši najprije Lujzine crte ranjene osobnosti, budući da je djetinjstvo proživjela bez roditelja. Unatoč tomu što Lujzino djelo zbog posuvremenjenja sustava brige za siromahe i bolesne danas gubi na aktualnosti, jedno uvijek ostaje a to je čovjek željan pažnje, rekla je s. Ancila. Lujzin je savjet još aktualniji u općem pomanjkanju vremena za drugoga, a njezina preporuka o blagosti ima nenadoknadivu vrijednost. “Privući mlade Kristu, odgojiti ih i osposobiti za čestite ljude, dodirna je točka koja spaja sv. Lujzu i nas”, istaknula je s. Ancila, dodavši kako nam je njezina ljestvica vrijednosti koja prešućuje sebe itekako potrebna, ne samo kao izazov nego i potpora našemu vremenu kada se istinske vrijednosti ruše obezvređuju pod izlikom napretka, slobode i demokracije. “Njezin dijalog i spremnost na suradnju sjajan je primjer suradnje redovnica i laika, Crkve i svijeta”, zaključila je s. Ancila.
Na samom kraju nazočnima se obratila prevoditeljica knjige s. M. Arkanđela Smoljo, rekavši kako knjiga predstavlja prinos duhovnosti i nadahnuće za naše prilike.
Na predstavljanju je sudjelovao Zbor sestara milosrdnica iz Zagreba pod ravnanjem s. M. Vlaste Tkalec i instrumentalnom pratnjom s. M. Elizabete Peršić. Dijelove odabranih tekstova iz knjige čitale su s. Ivana Kučak i s. M. Emanuela Barinja odjevene u staru redovničku odjeću sestara milosrdnica iz 1845. godine. Moderatori večeri bili su s. M. Berislava Grabovac i Ivica Domaćinović.

Sv. Lujza de Marillac rođena je 1591. Premda se kao mlada djevojka htjela posvetiti redovničkom životu, zbog slaba zdravlja ipak se 1613. udaje za plemića Antuna Le Grasa s kojim je imala sina. Muž joj umire 1625. godine, a nakon susreta s Vinkom Paulskim krajem 1624. godine polaže zavjet vječnog udovištva. Vinko joj povjerava nadzor nad bratovštinama kršćanske ljubavi, karitativnim ustanovama a potom i brigu o njegovim duhovnim kćerima, Kćerima kršćanske ljubavi. Na taj je način Lujza među ostalim postaje “službenica siromaha”. Umrla je 15. ožujka 1660. Papa Benedikt XV. proglasio ju je blaženom 1920., a Pijo XI. svetom 1934. godine. Papa Ivan XXIII. proglasio ju je 10. veljače 1960. godine zaštitnicom socijalnih radnika.