Zagreb, (IKA) – Izdavačka kuća Kršćanska sadašnjost i Udruge “Korablja” i “Vjera i svjetlost” organizirale su predstavljanje knjiga Henrija J. M. Nouwena (1932.-1996.) i susret s Joeom Vorstermansom, njegovim dugogodišnjim prijateljem i suradnikom, 7. svibnja u dvorani Tribine grada Zagreba.
U programu su sudjelovali članovi zagrebačke udruge “Vjera i svjetlo” i prijatelji, koji su izveli igrokaz prema biblijskoj prispodobi o izgubljenom sinu, a njihov je zbor otpjevao nekoliko duhovnih pjesama. Dvorana je bila prepuna slušatelja, među kojima desetak svećenika i zagrebački pomoćni biskup dr. Vlado Košić.
Knjige Henrija J. M. Nouwena, poznatoga duhovnoga pisca, svećenika, teologa, profesora i člana Udruge “Arka”, vrlo su popularne kod nas, a pojedine su doživjele nekoliko izdanja.

Direktor Kršćanske sadašnjosti dr. Adalbert Rebić predstavio je Joea Vorstermansa, laika, oca obitelji, magistra teologije, duhovnika u Udruzi “Arka” u Torontu, gdje je živio Henri J. M. Nouwen. Joe Vorstermans je zakonski zastupnik njegovih djela. Vorstermans je vrstan davatelj duhovnih vježbi jer dobro povezuje Božju riječ sa svakodnevicom. Upravo je u Kući susreta Tabor u Samoboru imao prošloga vikenda duhovnu obnovu za našu Udrugu “Vjera i svjetlo”.
Zamjenik glavnog urednika Kršćanske sadašnjosti mr. Stjepan Brebrić govorio je o deset knjiga Henrija J. M. Nouwena, od kojih su tri objavljene ove godine: “Otvorenih ruku”, “O Kristovoj poniznosti” i “U Isusovo ime”, te najavio izdavanje još triju njegovih knjiga tijekom ove godine, od kojih je jedna biografska monografija Henrija J. M. Nouwena. Ostale knjige su: “Povratak izgubljenog sina”, “Živjeti – ovdje i sada. Duhovna razmišljanja za svaki dan u godini”, “Kalež našega života”, “U samoći. Tri razmatranja o kršćanskom životu”, “Živjeti kao ljubljeni. Duhovni život u sekulariziranom svijetu”, “Snaga njegove prisutnosti. Živjeti iz euharistije” i “Isus smisao mojega života”.

Joe Vorstermans govorio je o Henriju J. M. Nouwenu, njegovu životu i što je sve utjecalo na Nouwenov način razmišljanja i života. Nouwen je intuitivno spojio teologiju i psihologiju i vidio kako je to dobro i da donosi rezultate. Bio je vrlo neposredan u kontaktu s ljudima. Uvijek je postavljao dva pitanja: Što Bog čini kroz mene i što Bog čini u meni. Na prvo je bilo puno lakše odgovoriti, negoli na drugo. Shvatio je da se često događa da čovjek daje svoj život za drugoga, a pritom gubi svoju dušu. Shvatio je da ne živi posve kako propovijeda. Bio je pošten i hrabar riskirati, pa je otišao živjeti u zajednicu “Korablja” u Torontu, u kojoj je bio duhovnik. Ondje je među osobama s potrebama osjetio prvi put da ga netko voli zato što je jednostavno Henri, a ne zbog toga što jest po svome poslu i funkcijama. To ga je toliko ganulo da mu je promijenilo život. Neposredno pred smrt rekao je kako je zahvalan na životu i na svim ljudima s kojima je koračao kroz život.