Zagreb, (IKA) – U samostanu misionarki Ljubavi u Zagrebu u utorak 5. rujna proslavljen je blagdan sv. Majke Terezije. Bila je to ujedno dvadeseta obljetnica svetičine smrti te prva od kanonizacije. Svečano euharistijsko slavlje u koncelebraciji s više svećenika predvodio je umirovljeni zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić.
U homiliji je biskup Pozaić podsjetio da je prije godinu dana papa Franjo uvrstio Majku Tereziju u vijenac svetih bisera Katoličke Crkve. „Ta opće poznata skromna, ponizna, sićušna žena dobila je najveću počast, uzdignuta je na čast oltara cijele Crkve Katoličke kao uzor i pomoćnica i zagovornica svih koji se Bogu obraćaju u svojim potrebama i nevoljama tjelesnim i duhovnim. Bila je to dugo očekivana i rado prihvaćena radosna vijest diljem svijeta, posebno onih kojima se Majka Terezija posvetila, za koje je darovala sav svoj život i rad u Isusovoj ljubavi, a to su bijedni, siromašni, napušteni, prezreni, odbačeni, ali ljubljeni kao djeca Božja, stvoreni na sliku Božju”. Podsjetio je kako je na putu za Indiju Majka Terezija prošla kroz Zagreb. Kasnije se u njega i u Hrvatsku vraćala zajedno s o. Antom Gabrićem, te „nam darovala buket živih ruža, svojih sestara koje su se najprije nastanile u Branjugovoj ulici, a zatim ovdje u Jukićevoj”.
Majka Terezija je postala vječito svjedočanstvo Božje blizine najsiromašnijima među siromasima, rekao je propovjednik te upozorio „gdje nema ljubavi i tamo je siromaštvo, tamo je napuštenost, tamo je bijeda, glad. Tu je bila Majka Terezija sol koja je davala okus životu i svjetlo osmjeha za mnoge u tami, napuštenosti i odbačenosti. U svakom je vidjela lice Krista, tako je u gladnome hranila i pojila Krista, gologa zaodijevala i posjećivala kao Isusa, djelatnom ljubavlju prema braći i sestrama stavljala je svoj život u službu Isusove ljubavi braći i sestrama. Majka Terezija postala je apostolat kulture života od začeća do smrti, ističući da su nerođeni najslabiji, najmanji i najranjiviji. U njima kao i onima koji umiru pokraj puta vidjela je njihovo Bogom dano dostojanstvo, i podigla svoj glas pred moćnicima ovoga svijeta”.
Nadalje je biskup podsjetio kako misionarke Ljubavi na svom sariju iznad srca imaju mali križ. „U tom križu sadržana je sva tajna razapete ljubavi”, rekao je te posvijestio kako „križ ima dvije osnovne crte: okomitu božansku, i vodoravnu ljudsku. Kad raširimo ruke vidimo da smo stvoreni, da živimo i djelujemo u znaku svetoga križa. Crta ljudskoga i božanskoga kad se spajaju upravo su u visini čovjekova srca koje je sjedište ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Tu je smisao poruke ‘nosite ljubav kud god idete tako da svatko tko k vama dođe sretniji ode'”. Dodao je kako je Majka Terezija živo osjećala Isusov poziv da s trajnim smiješkom prigrli križ te je doživjela neočekivanu istinu života „ako ljubite sve do boli, tada više nema boli, ostaje samo ljubav”.
Uputio je i na ures i na dva svojstva i vrline Majke Terezije: svetica i majka, te to potkrijepio riječima iz homilije koju je za vrijeme mise kanonizacije izrekao papa Franjo „Razmišljam kako će nam biti malo teško zvati je sveta Terezija. Njezina nam je svetost tako blizu, tako nježna i plodonosna, tako da ćemo je i dalje spontano zvati ‘Majka Terezija'”. Biskup je pojasnio kako možda ni jedan drugi naslov ne ocrtava sveticu, kao ovaj ‘majka’. „Riječ majka govori o nježnosti, zaštiti i odgoju, o plodnosti života iz koje su se rodile dvije velike obitelji. Prva, ona duhovna obitelj kad se iz šačice prvih suradnica iz 1949. rodila današnja zajednica s otprilike pet tisuća sestara misionarki Ljubavi. Druga je obitelj najsiromašnijih među siromasima u Indiji i diljem svijeta i u Zagrebu i svuda gdje je rasadište Božje ljubavi i milosrđa za potrebite”. Propovjednik je spomenuo kako je Papa u prigodi kanonizacije naročito istaknuo značenje i vrijednost suradnika, volontera „među koje se i mi ovdje okupljeni, svatko na svoj način može i treba ubrojiti i to po našim molitvama i sličnim djelima milosrđa i ljubavi pomažući sestrama Majke Terezije”. Homiliju je biskup Pozaić zaključio riječima koje je papa Franjo prije molitve Anđeo Gospodnji uputio misionarkama Ljubavi, a koje vrijede i za sve suradnike „neka vaša utemeljiteljica uvijek bdije nad vašim hodom i izmoli vam vjernost Bogu, Crkvi i siromasima”.
U molitvi vjernika zahvalilo se Bogu za dar Majke Terezije i na njezinom divnom primjeru potpunog predanja Isusu. Molilo se i za misionarke Ljubavi, za dobročinitelje, za siromahe, za obitelji da prihvaćaju život kao Božji dar. Molitva je upućena i za sve da se zalažu za dostojanstvo ljudskoga života od začeća do prirodne smrti, a posebno za mlade da budu otvoreni duhovnom zvanju.
Nakon popričesne molitve riječ zahvale predvoditelju slavlja, te svima okupljenima uputila je predstojnica sestarske zajednice u Zagrebu s. Marija Korbe te nazočne pozvala „molite za nas, da Božje djelo koje je po svetoj Majci Tereziji posijano u svijetu, da to sjeme – djelo ljubavi raste i donosi mnogo lijepih plodova”.
Prije blagoslova biskup Pozaić prenio je svima, a posebno sestrama pozdrave, molitve i čestitke zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića.
Po završetku mise vjernici su častili moći sv. Majke Terezije, a potom nastavili bratsko druženje u samostanskom dvorištu.