Zagreb, (IKA) – Svečano euharistijsko slavlje na blagdan sv. Maksimilijana Kolbea, u nedjelju 14. kolovoza, u župnoj crkvi posvećenoj tome svecu na Bijeniku u Zagrebu predvodio je gvardijan samostana franjevaca konventualaca u Cresu i nacionalni duhovni asistent Vojske Bezgrešne fra Zdravko Tuba, OFMConv. Tom prigodom zatvorena je i Kolbeova godina o 75. obljetnici svečeve mučeničke smrti. U koncelebraciji bili su provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević, zamjenik biskupskog vikara za grad Zagreb i dekan Gornjogradskoga dekanata mons. Zvonimir Sekelj, župnik župe sv. Marka mons. Franjo Prstec, župnik župe sv. Franje Ksaverskoga fra Vice Blekić, TOR, domaći župnik fra Michael Pavić, OFMConv., te vlč. Danijel Hranilović.
Na početku propovijedi fra Tuba rekao je: “Bogu hvala što nam daje uzore koje možemo promatrati kao obične ljude, ali očima vjere. Bogu hvala za sv. Maksimilijana Kolbea koji je na današnji dan prije 75 godina završio svoje zemaljsko putovanje Božjim očima gledano na najljepši mogući način – darujući svoj život za brata čovjeka” po primjeru svoga Učitelja Isusa Krista, u herojskom služenju Bogu i Bezgrešnoj. I sam taj čin, taj iskorak koji je učinio kada je donio odluku zamijeniti oca obitelji, ući u bunker gladi, ljudskim očima gledano je završiti život u teškim mukama. On nosi Boga u svom srcu, nosi Boga svojim bližnjima, a u tom trenutku to su bili još devetorica s njim osuđeni na strašnu smrt. Smrt pobuđuje strah, neizvjesnost za čovjeka koji ne poznaje vječnost, neizvjesnost za tolike koji danas u bezumnosti žive svoj život provodeći ga samo u materijalnim dobrima. Maksimilijan Kolbe živio je svoj život u zajedništvu s Bezgrešnom, živio ga je po njezinu primjeru u poniznosti, u jednostavnosti, u predanju, u osluškivanju Božje volje u vlastitom hodočašću ovom zemljom, u predanju kako bi se upravo pod njezinim zagovorom Božje kraljevstvo moglo širiti na zemlji, a ono je kraljevstvo ljubavi, rekao je propovjednik, dodavši kako je “život s Bezgrešnom život ispunjen blagoslovom u življenju i djelovanju”.
Život kršćanina i život vjere nije život samodostatnosti, život “lijepo mi je biti i uživati”, već on iz molitve nosi djelovanje, konkretnost koja se temelji na Isusovim riječima “zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio”. Ta Kristova ljubav ustraje do kraja, do predanja, do smrti. Postavljajući pitanje živimo li mi život s Bezgrešnom po uzoru na sv. Maksimilijana Kolbea u punom povjerenju i predanju, propovjednik je iznio svjedočanstvo kako Bezgrešna i danas posreduje i približava ljude Bogu. To je ono što Marija želi učiniti u životu, želi svakog čovjeka privesti Bogu. Stoga, po njezinu zagovoru sjedinimo se kao braća i sestre s Isusom Kristom. Sv. Maksimilijan nam ju je dao kao primjer, kad je rekao “Bezgrešna, evo našeg ideala: približiti se njoj, postati sličnima njoj, dopustiti da ona zaposjedne naše srce i čitavo naše biće da ona djeluje preko nas, da joj pripadamo bez ikakve zadrške. Evo ideala kršćanina, evo našeg ideala”. Molimo sv. Maksimilijana da nas zagovara da nam život vjere bude usmjeren prema bližnjemu u obitelji, na radnom mjestu, ulici, gradu, narodu, pozvao je fra Zdravko.
Po završetku euharistijskoga slavlja, fra Zdravko Tuba je na pitanje koja je poruka sv. Maksimilijana Kolbea 75 godina nakon njegove smrti, za Informativnu katoličku agenciju odgovorio: “Ono što je sv. Maksimilijan ostavio kao zalog svog života su riječi ‘samo ljubav stvara’. U vremenu u kojem živimo zbog razmimoilaženja u mislima, stvarnosti, razbijanja zajedništva, jedino je Božja ljubav ta koja nas može ujediniti, povezati, sjediniti. No, tu ljubav ne samo da uživamo mi sami, nego primajući od Gospodina darujemo drugima, žrtvujemo se za druge, molimo za druge po zagovoru Blažene Djevice Marije poput Maksimilijana Kolbea, tu ljubav kao apostoli Bezgrešne mi i danas živimo, radimo i djelujemo.”
Trodnevnicu su od 11. do 13. kolovoza predvodili franjevci konventualci fra Ljudevit Maračić, fra Milan Gelo i fra Josip Ivanović. Na misi su uz domaće župljane sudjelovali i članovi Vojske Bezgrešne, te hodočasnici pristigli iz drugih zagrebačkih župa.