U prigodnoj homiliji don Ante je naglasio „kako se moramo zapitati zbog čega je sveti Leopold bio dobar čovjek koji je po cijele dane ispovijedao“. „Zato postoji nekoliko razloga. Prvi je poslušnost poglavarima. Leopold je bio jedan od najboljih studenata, završio je patrologiju, ali nakon što su mu rekli kako je neugledan povlači se u ispovjedaonicu. Osim poniznosti, znao je podnijeti uvredu i ne uzimati je srcu, a mi se danas previše opterećujemo s uvredama na naš račun i pamtimo ih“, nastavio je.

Pojasnio je „kako su ljudi dolazili svetom Leopoldu jer je bio pozoran na njih“. „Sveti Leopold nije samo slušao grijehe ljudi, nego je znao i pročitati ljude te shvatiti njihove probleme. Nama danas, nažalost, promiče pozornost prema ljudima s kojima živimo ili radimo. Kroz ispovijed često samo tražimo bijeg od naše stvarnosti bez usmjeravanja na bližnje koje nam je Bog darovao i koji su naš put u nebo“, ustvrdio je.

Poželio je i „da postanemo zavidni svetom Leopoldu na njegovoj dobroti i pobožnosti te tako steknemo ‘svetu zavist’ koja će nam pomoći razumjeti stvarne životne potrebe i probleme naših bližnjih“.

Koncelebrirao je don Vinko Beus, a đakonirao je don Slavko Volarević. Pjevanje je predvodio zbor Župe sv. Petra apostola Priko – Omiš pod vodstvom Irene Perišić. Zbog epidemioloških mjera nije bilo tradicionalne procesije, a mise su slavljene i u 8 te 16 sati.

„Sveti Leopold imao je sve jer je imao Krista“, kazao je na kraju euharistijskog slavlja upravitelj svetišta don Emanuel Petrov, zahvalivši svima koji su pridonijeli proslavi blagdana.