Zaostrog, (IKA) – Hrvatski studiji poduzeli su prije nekoliko godina važan pothvat – proučavati živote i djela ne velikih i poznatih kulturnih i znanstvenih djelatnika iz hrvatske povijesti, nego onih koji se nisu smatrali “velikima”, ali su u često u vrlo teškim društvenim i političkim prilikama ustrajnim radom i samoprijegorom ugrađivali svoj kamenčić u veliki mozaik hrvatske vjerske, kulturne i uopće narodne stvarnosti i tako pomagali oblikovanju nacionalne svijesti kao i vjerskom, moralnom i kulturnom odgoju pojedinaca i naroda kao cjeline. O njima i njihovu djelovanju objavljeno je više zbornika.

Nastavljajući taj važan pothvat, na Visovcu je 3. studenoga predstavljen Zbornik s prošlogodišnjega skupa o fra Jeronimu Filipoviću (+1765.), a 4. i 5. u Zaostrogu održan je znanstveni skup o fra Luki Vladmiroviću, koji je napisao 15-ak knjiga i knjižica na hrvatskom, latinskom i talijanskom jeziku. Pisao je uglavnom o vjerskim temama, ali i o povijesti, pa je uz ostalo 1770. objavio prvu povijest Franjevačkoga samostana u Zaostrogu s njegovim okružjem, koje je onda obuhvaćalo ne samo Gornje Makarsko primorje, Neretvansku i Vrgorsku krajinu, nego i prostor sve do Konjica. Među njegovim djelima ističe se prva medicinska knjižica na hrvatskom jeziku objavljena 1775. u jadranskom dijelu Hrvatske, koji je onda bio u drugoj državi, tj. u Mletačkoj Republici, dok je Banska Hrvatska bila u sastavu Austrijske carevine.
Fra Luka bio je profesor teologije, župnik i propovjednik, ali i vizionar, koji je prvi u Europi upozorio da je komarac prenositelj malarije, što će medicina tek 125 godina kasnije znanstveno dokazati. Predlagao je da se u svakom selu osnuje škola i da djecu treba školovati, skupljati arheološke spomenike i utemeljiti zavičajne zbirke (muzeje), osnivati seljačke zadruge koje će otkupljivati poljoprivredne proizvode, a u nerodnim godinama seljacima davati zajmove. Napisao je općinske statute kako bi unaprijedio život svoje Krajine. Predlagao je da se probije prokop koji će iz Bećinskih jezera odvoditi vodu, pa će se na taj način dobiti velike površine plodne zemlje. Smatrao je da ne treba graditi luku u Opuzenu, nego na ušću Neretve, na mjestu gdje je tek u naše doba izgrađena luka i grad Ploče.
Bio je uman i bistar vizionar, koji je vidio dalje od drugih, pa su ga stoga mnogi napadali. Među njima se ističu: Alberto Foris (+1803.), Julije Bajamonti (+1800.) i mladi Ivan Lovrić (+1777.), student medicine u Padovi, koji sam piše da “nije do kraja pročitao njegovu ogavnu knjižicu”, ali je i nju i pisca vrlo oštro i ružno napao. Njihove se negativne ocjene još mogu susresti u tekstovima današnjih pisaca, koji ih slijepo i bez ozbiljne prosudbe prepisuju. Stoga je bilo potrebno nakon 230 godina mirno razmisliti i vrednovati fra Lukin život i djela, što su znanstvenici učinili na simpoziju u Zaostrogu.
U petak 4. studenoga simpozij je otvorio provincijal dr. fra Željko Tolić, koji je istaknuo kako je samostan u Zaostrogu kroz svoju dugu povijest bio ne samo vjersko, nego i kulturno središte. Osim fra Andrije Kačića, fra Filipa Grabovca, fra Ivana Despota trebalo bi se sjetiti i drugih koji ostavili zapaženi trag. Jedan od njih je fra Luka Vladmirović, komu je posvećen taj znanstveni skup. Ne smijemo zaboraviti fra Aleksandra Ribičića, koji je preminuo 28. travnja. Kao gvardijan i župnik ostavio je duboki trag. No, u ovoj prigodi moramo mu biti zahvalni posebno za njegov trud oko uređenja arhiva, knjižnice i botaničkoga vrta. Gvardijan fra Ante Babić, kao domaćin sve je pozdravio i pristigle znanstvenike iz Zagreba, Rijeke, Zadra, Sinja i drugih gradova usporedio s anđelima koji donose dobre vijesti, mir i blagoslov i zaželio da se u samostanu, koji je davno ušao u šesto stoljeće svoga života, osjećaju “kao u svojoj kući”.
Akademik Radoslav Katičić zahvalio je Hrvatskim studijima i franjevačkom samostanu u Zaostrogu za taj susret i iznio osnovne probleme o kojima će znanstvenici iznijeti rezultate svojih istraživanja.

Prvi dio zasjedanja vodila je dr. Diana Stolac, prof. na Filozofskom fakultetu u Rijeci, i najavila dr. Estelu Banov-Depope s istoga fakulteta, koja je prikazala političke, društvene i kulturne prilike u Neretvi i Makarskom primorju u doba fra Luke Vladmirovića. Dr. Ines Srdoč-Konestra, s istoga fakulteta, prikazala je i analizirala obilježja pet fra Lukinih proznih djela pisanih i objavljenih na hrvatskom jeziku. Akademik dr. Nikica Kolumbić sa Sveučilišta u Zadru iznio je svoja jezična zapažanja o fra Lukinu djelu “Put križa”, koje je također tiskano na hrvatskom jeziku. Kako je to pučka pobožnost, koju je narod rado prihvaćao, fra Lukina je pisana riječ utjecala na narodni govorni jezik. Prof. na Hrvatskim studijima u Zagrebu dr. Pavao Knezović upozorio je na brojne franjevačke ljetopise i kronike XVIII. stoljeća i posebno razložio strukturu i sadržaj fra Lukina djela na latinskom jeziku “Chronicon archiviale…” ( 1770.) i istaknuo da je to jedini franjevac onoga doba koji je tiskao svoju kroniku. Urednik zbornika “Kačić” iz Sinja fra Gabrijel Jurišić pozdravio je skup uime Svetišta Gospe Sinjske, Franjevačke klasične gimnazije i Uredništva Zbornika. Upozorio je na vrlo vrijedne biografske podatke za stotinu franjevaca što ih sadrži fra Lukina “Chronicon”. Analizirao je tekst o fra Andriji Kačiću i istaknuo da je to prvi, premda mali, objavljeni životopis Starca Milovana. Dr. Krešimir Čvrljak iz Zavoda za povijest hrvatske književnosti HAZU u Zagrebu posebno je upozorio na sve one koji su negativno pisali o fra Luki. Iznio je podatak da je fra Luka vodio Fortisa po Neretvi i bio mu tumač i domaćin. Na više je primjera pokazao kako su ga nepravedno optuživali, a kasnije se je pokazalo da je fra Luka imao pravo, kao u pitanju komarca i malarije, što je dokazao talijanski liječnik Giovanni Battista Grassi (1899).
Drugom dijelu skupa predsjedao je dr. Knezović. Dr. Stolac analizirala je “Likarije priprostite” s filološkoga, leksikološkog i sintaktičkog motrišta i posebno upozorila na fra Lukino zdravstveno nazivlje. Baldo Šutić, koji se dugo godina bavi rodoslovljima i prezimenima, iznio je vrlo mnogo podataka o obitelji Vladimirovića i upozorio na neka imena za koja se je smatralo da ih je fra Luka izmislio, a on ih je pronašao u dokumentima onoga vremena, npr. u maticama, oporukama, darovnicama i raznim ugovorima. Ivan Bekavac Basić sa Zdravstvenoga učilišta u Zagrebu kao predsjednik Hrvatskoga društva klasičnih filologa upozorio je na dva problema u fra Lukinoj medicinskoj knjižici: jedan je domaći i strani izvori, a drugi jezična obilježja ljudi pojedinih sredina koje fra Luka spominje (Neretva, Vrgorac, Imotski, Makarska, Kotari). Josip Vlaić s Medicinskoga fakulteta u Zagrebu usporedio je fra Luke recepte s receptima današnje “narodne medicine” u Drniškoj krajini i pronašao da su neki veoma slični ili isti. Saša Lajšić s Filozofskoga fakulteta u Rijeci pozabavila se s djelima kojima se je fra Luka poslužio sastavljajući svoj priručnik “Cvit mirlisni nauka kršćanskoga” (1771). Isti kršćanski nauk pojedini su pisci pronalazili razne načine i metode da taj nauk približe narodu, koji je uglavnom bio nepismen. Vladmirović je preuzeo od starijih način pisanja, pa je najprije donio određeni tekst u prozi, a onda je isti sadržaj ponudio u pjesmici, koja se lako pamtila. Šime Demo s Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu upozorio je na dva fra Lukina djela o sv. Šimi Bogoprimcu, zaštitniku Zadra. Jedno je djelo objavljeno na hrvatskom jeziku (1765), a drugo se na talijanskom u rukopisu čuva i danas u arhivu samostana u Zaostrogu. Posebno je upozorio na dosada nepoznato djelo fra Josipa Banovca.