Zagreb, 18. 5. 2000. (IKA) – Predavanje “Učitelj i dijete s posebnim potrebama” održala je u srijedu 17. svibnja dr. Ljubica Pribanić, u sklopu redovite mjesečne tribine Hrvatskoga katoličkog društva prosvjetnih djelatnika. Govoreći o djeci koja imaju nepoželjne oblike ponašanja, dr. Pribanić ustvrdila je kako su uzroci njihove agresije sukobi s bližnjima, uvrede, neuspjesi u životu, gubici dragih osoba, kažnjavanja i sve ono što u ljudima potiče ljutnju, tjeskobu i samosažaljenje. Osnovna čovjekova težnja je da bude voljen i prihvaćen, no, ako ga se odbija, počinje osjećati egzistencijalnu ugroženost i stoga, tvrdi predavačica, takva djeca zbog straha od ugroženosti privlače pažnju. Ona nemaju iskustva ljubavi i zato će pažnju privlačiti na način kako znaju, a to je agresivnost. Učitelji na agresivnost reagiraju prijekorima, opomenama, prijetnjama i na taj način produciraju u takvoj djeci još veću agresivnost što, smatra ona, stvara začarani krug agresivnosti. Prema njezinu mišljenju, jedini način na koji se agresivnost može izliječiti je iskazivanje povjerenja i znakova ljubavi i stoga je važnije kako se komunicira od onoga što se komunicira. Predavačica je navela više točaka kojima odgajatelji i učitelji mogu mijenjati odnos prema djetetu s agresivnim ponašanjem, a na te će načine ujedno promijeniti sebe i dijete: “Takva djeca nisu svjesna uzroka svoga ponašanja i to im se ne treba niti osvještavati. Tek u nekom zgodnom trenutku može ih se pitati o obitelji. Kad odgajatelj upozna takvo dijete i njegove probleme roditi će se sućut i razumijevanje. Umjesto osuđivanja takve djece, potrebno je osuđivati zla koja im se nanose. Treba ih pohvaliti, ali isključivo kada to zasluže. Djecu treba poticati na ono dobro u njima i tako im jačati samopouzdanje. U prikladnoj situaciji može im se dati mali poklon. Drugoj djeci treba govoriti o njihovim dobrim osobinama, ali ne podilaziti. Potrebno je moliti za takvu djecu, obično blagoslov dobro djeluje”. Većina djece s posebnim potrebama rehabilitira se u posebnim ustanovama, a dio njih polazi redovite vrtiće i škole. Za integraciju takve djece postoji zakonska osnova i stoga su obrazovne ustanove dužne prihvatiti ih. Predavačica smatra kako vrtići i škole moraju imati regulirane subjektivne i objektivne pretpostavke za integriranje djece s posebnim potrebama. Svi učitelji koji nisu spremni, a zakonski moraju prihvatiti dijete s posebnim potrebama mogu potražiti stručni savjet na Fakultetu za edukaciju i rehabilitaciju, mogu se obratiti Udruzi za pomoć u učenje i Centru za duhovnu pomoć, a postoje i programi za edukaciju učitelja te programi za podršku roditelja.