U razgovoru s Miriam Goll, prof., propitivano je kako se u kontekstu znanosti i katoličke vjere nositi s anksioznim poremećajima, koji su njihovi oblici, uzroci i učinci, a neizostavna tema bio je i strah od aktualne zaraze koronavirusom. „Strah je unutarnji osjećaj, neugodni osjećaj koji predstavlja opasnost da će nam se nešto dogoditi. Imamo epidemiološku krizu i mi smo ti koji ćemo ju obojiti s dozom straha, našom negativnom emocijom, ali valja slušati kako se zaštititi. Nisam vidjela da je u Hrvatskoj počela panika, no umišljaj može stvoriti niz problema“, rekla je Kribl naglašavajući kako selektivni odabir informacija može izazivati strah u ljudima, međutim valja promisliti, slušati službene informacije i sukladno prethodnim iskustvima donositi zaključke pri čemu općenito mediji predstavljaju rizik, smatra Kribl, jer dvojbeno je u kojoj mjeri daju prave istinite informacije i koliki imaju uvid u istinitost s obzirom da „prave informacije ovise o vladama i moćnicima koji vladaju svijetom, a ovih dana mediji prenose negativne informacije koje izazivaju nelagodu“.

Upitana o oblicima suvremenih strahova, posljedicama i kako se sa strahovima nositi, Kribl je iz kliničke prakse razložila kako je svaka generacija obilježena strahovima koji se javlja od najranije djetinje dobi do starosti, primjerice postoje dječji strahovi od nepoznatih bića, strah od neuspjeha, adolescentski strah od neprihvaćenosti svojih vršnjaka, strah od egzistencijalnih problema, nelagoda i strah od smrti u starijih osoba… „Današnja je mladost prestrašena generacija s pitanjem: Hoću li uspjeti? Mladi nemaju izravnu komunikaciju u svijetu današnjih tehnologija, nemaju rječnik komunikacije i često im je nemoguće riječima opisati to što osjećaju, ne prepoznaju svoje osjećaje, nemaju asocijacija, komuniciraju kraticama, npr. LP označuje „lijep pozdrav“ i slično…U ambulante dolaze i osobe osobe koje nisu vjernici. Lakše je sa vjernicima jer se terapeut ima za što uhvatiti“, rekla je Kribl. U razgovoru se čulo kako lijekovi, psihofarmaci nude vrlo brzo olakšanje, ali stvaraju ovisnost prije ili kasnije, dok svaka psihoterapija podrazumijeva vrijeme i dobro rješenje ne donosi brzo jer zahtijeva suočenje s ljutnjom, tugom i strahom koji se krije iza svega, a u međuvremenu osoba upoznaje sebe, svoje osjećaje. Promišljajući u kontekstu biblijske psihoterapije govornice su istaknule kako upoznavanje samoga sebe podrazumijeva dozu patnje, (samo)svjesnost postojanja savjesti u čovjeku i smisla života, ali brojni će vjernici, umjesto utjecanja u osnaženje vlastite duhovnosti i pripuštanja valjanoj ispovijedi pri osjećaju krivnje koji izaziva nelagodu, posegnuti za „lakšim“ putem olakšavanja savjesti krećući za drogom, tabletama, raznoraznim ovisnostima, a pritom ostajući zarobljeni, bez odgovora na esencijalno pitanje „Tko sam ja?“. „Većina ima osnovno teološko znanje, ali osjećaj vjere u Boga i što Bog može meni i za mene učiniti, manjka velikome broju vjernika. Mnogi će reći: ‘Što sam Bogu skrivila ili zašto baš ja?’ Prisutne si krive slike o Bogu i kod djece i u roditelja. Poremećaj odnosa s Bogom slijedi jer čovjek ne živi u skladu s Božjim zapovijedima. Mi kao ljudi ne živimo u sadašnjosti, ili živimo u prošlosti ili u budućnosti s osjećajem brige. Ispovijed ljudi koji jesu vjernici znači kazati najveće tajne, a kada one izađu van čovjek je olakšan emocionalno, a time i tjelesno. Ako sam umorna, frustrirana… učinit ću nešto za sebe npr. prošetat ću, pročitati nešto, slušati glazbu. Suočiti se sa strahom je jedini način da ga nadiđete. Psihofarmaci su zadnja opcija. I kod fobija i panike nema čarobnog štapića. Osnovno je prihvatiti strah i vidjeti što osobno mogu napraviti, a ako to ne ide, onda potražiti stručnu pomoć“, rekla je Kribl te u razgovoru sa slušateljima korizmenoga susreta razložila kako zahtjevi (izazovi) suvremenoga svijeta nalikuju onima iz reklamnih poruka o sreći, zdravlju, veselju, uspješnosti, bogatstvu, dok se rješenje kakvog problema očekuje istoga trena, ali zapravo „čarobne tablete“ nema jer zahtjevi nisu realni niti za vjernike u suglasju s Božjim naumom koji je čovjeka ‘stvorio na svoju sliku’.