Vukovar, (IKA/TU) – Na starom katoličkom groblju u Vukovaru 4. travnja pokopan je franjevac – svećenik fra Marko Kurolt, koji je okrijepljen svetim sakramentima preminuo 31. ožujka u bolnici u Zemunu, u 72. godini života, 46. godini redovništva i 40. godini svećeništva. Pogrebne obrede vodio je provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željko Željeznjak, uz sudjelovanje srijemskog biskupa Đure Gašparevića i pomoćnog đakovačko-osječkoga biskupa Đure Hranića te više od stotinu redovnika i svećenika. Na sprovodu se okupilo i pedesetak redovnica te više stotina prijatelja i poštovatelja fra Marka Kurolta. Brojni vjernici stigli su iz Franjevačkog samostana u Zemunu, posljednjeg mjesta njegova svećeničkog i redovničkog djelovanja, kao i iz Krapine, gdje je također dugo godina plodonosno djelovao. Uime svih nazočnih od fra Marka se oprostio njegov subrat fra Marko Malović, župnik u Bjelovaru, koji se prisjetio Domovinskog rata i Vukovara sravnjenog sa zemljom, kada je na milost i nemilost neprijatelja u srušenom samostanu i crkvi Sv. Filipa i Jakova ostalo puno kipova, bogata knjižnica, cijela Bauerova zbirka, predmeti iz samostanske riznice, oltarne slike, kaleži, monstrance, moćnik krvi i cijeli sarkofag sv. Bone, koji je gvardijan Branko s Tomicom Vukasom i njegovim sinovima skrio u jedan uski prolaz u kripti crkve.
“Tada nastupa naš fra Marko Kurolt, koji je u to vrijeme bio u Zemunu. U njemu se probudila velika želja da spasi sve što se spasiti može. Zatražio je od provincijala fra Mirka Mataušića ovlast da može zastupati našu provinciju u pregovorima s JNA, zatim je preko Ministarstva vera došao do generala JNA koji mu je dao propusnicu za Vukovar i obećao šest kamiona za prijevoz blaga. U Vukovaru neće dočekati šest obećanih kamiona, ali će mu kapetan dati šest kampanjola u koje je natrpao sve što je moglo stati”, rekao je, među ostalim, fra Marko Malović. Također, pokojnik je znao da je vojska odvezla veliki dio knjiga u vojarnu na Topčider. Samo njemu svojstvenom snalažljivošću uspio je u svibnju 1992. prebaciti sve te knjige k sebi i kasnije ih vratiti u Vukovarsku knjižnicu. “Smatram da bi se zbog sveg truda koji je u njezino spašavanje uložio knjižnica samostana trebala nazvati ‘Knjižnica fra Marka Kurolta'”, rekao je Malović, zahvaljujući pokojniku za sve što je učinio u svom zemaljskom životu. Misu zadušnicu u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova predvodio je mons. Hranić, a propovijedao mons. Gašparović, uz sudjelovanje 80-ak svećenika i više stotina vjernika.
Fra Marko Kurolt rođen je 16. rujna 1939. u Ličkom Petrovom Selu od oca Karla i majke Ane r. Levar. Završio je filozofiju na Trsatu, a teološki fakultet u Zagrebu. U Red manje braće ušao je 1. kolovoza 1965. Prve zavjete dao je 2. kolovoza 1966., a svečane zavjete 8. prosinca 1969. u Vukovaru. Za svećenika ga je zaredio kardinal Franjo Kuharić u Zagrebu 27. lipnja 1971. Od 1971. do 1972. bio je na službi u Virovitici kao župni vikar, a posebna pastoralna briga bile su mu filijale Bušetina i Okrugljača. Od 1972. do 1978. bio je u Krapini na službi gvardijana, gdje su ga vjernici veoma zavoljeli i pomagali mu pri obnovi crkve, samostana i samostanske knjižnice. Za svoj predan rad dobio je Spomenicu grada Krapine. Na ljeto 1978. odlazi kratko u Kozari Bok, a zatim u Samobor, da bi se na ljeto 1979. vratio u Krapinu, gdje ostaje sve do 1990. godine kada odlazi u Zemun. Od 1993. službuje kao župnik sve dok 2004. župa nije vraćena biskupiji. Od 2004. do smrti bio je gvardijan samostana Sv. Ivana Krstitelja u Zemunu. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom hrvatskoga pletera 27. svibnja 1997. godine za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana. Osim ovog odlikovanja, za zasluge vezne uz Grad Vukovar, fra Marko je dobio i Spomenicu Grada Vukovara.