Ukop fra Mirka Klarića

Misu zadušnicu na gradskom groblju Kvanj predvodio je mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski. Koncelebrirali su provincijski ministar Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, biskup u miru mons. Ante Ivas, gvardijan samostana sv. Ante na Šubićevcu fra Mario Radman, i još osamdeset svećenika. Pjevanje na misi animirali su bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.

U homiliji biskup Tomislav Rogić kazao je kako se od fra Mirka Klarića opraštamo misom – euharistijom – zahvalnicom Bogu, što nam ga je dao, ovoj franjevačkoj provinciji, našoj Šibenskoj biskupiji u kojoj je toliko godina služio,narodu Božjem, Crkvi Kristovoj s kojom je proživljavao tolike lijepe ali i teške trenutke. Od radosnih slavlja i svečanosti, preko kateheza i odgoja u vjeri, do ustrajnog svjedočenja vjere u doba komunizma. Proživio je Domovinski rat sa svojim pukom okupljajući ih i u izbjeglištvu, po hotelima slaveći svete sakramente, pomagao potrebnima, prionuo obnovi i gradnji porušenih crkava poslije rata, pa sve do posljednje službe župnika na Meterizama i više od godinu dana borbe s teškom bolesti. U svemu ostao je čovjek, vjernik, svećenik i redovnik koji se u Boga uzda i ustrajno moli, Gospi za zagovor utječe. A sama smrt došla je na blagdan Gospe od Karavaja. Upravo Gospi od Karavaja zavjetovala ga je kao dijete njegova majka. Fra Mirko je tom zavjetu ostao vjeran cijeli život. Svake je godine na Karavaju bio redoviti ispovjednik i Marijin molitelj, kazao je biskup Tomislav Rogić.

Naglasio je kako tko u Isusa vjeruje ne umire nikada. Isus je uskrsnuće i život! To je bila vjera u kojoj je živio, djelovao i sapreprekama se nosio i fra Mirko. Vjera u uskrsnuće i ljubav prema onima koje smo poznavali, voljeli, koji su nas zadužili, koji su bili upleteni u našu mrežu života – ruši barijeru smrti i nudi nam utjehu da ćemo se opet sresti onkraj ovoga života, s onu stranu materijalnog svijeta – kad nastupi svitanje uskrsnog jutra, kazao je biskup. Fra Mirko Klarić svojim svećeništvom i redovništvom nudio je vezu s Bogom. Po sakramentu svetoga reda primio je milost da je dijeli u svim drugim sakramentima. Svećenik može i treba činiti ono što drugi ne mogu: dijeliti utjehu, kad drugi zašute. Buditi nadu kad u svima zavlada sumnja. Donositi svjetlo i vedrinu kad drugi pomisle da je tama, da je zlo zavladalo. Jednostavno, predvoditi ljude Bogu, poručio je biskup Tomislav Rogić.

Provincijal fra Marko Mrše u prigodnom govoru oprostio se od fra Mirka Klarića u ime Provincije Presvetog Otkupitelja.„Iskazujem ti svoju zahvalnost za sve dobro koje si učinio za dobrobit naroda koji ti je po službama bio povjeren, za dobrobit naše Provincije, Franjevačkog reda i Crkve. Hvala ti na svekolikom zauzetom i predanom radu, tvojoj dosljednosti i požrtvovnosti. Na kraju tvoga ovozemaljskog puta, a ulaska u vječni život, zahvaljujem ti za svjedočanstvo dosljednog svećeničkog puta i franjevačke jednostavnosti. Neka Gospodin nagradi sve dobro i plemenito u tvom životu, neka te primi u radost svoga Doma i nagradi te vječnim životom i gledanjem njegove slave u vječnosti”, rekao je provincijal Mrše.

U ime svećenika župe Stankovci prigodno se obratio fra Petar Klarić. „Dragi moj mladomisnički kume fra Mirko bio si izvrstan magistar pedagogije, kao i mučenik sv. Nikola Tavelić, jer ste obojica dobro naučili i izvrsnim položili lekciju pedagogije patnje i križa, ali i nade u uskrsnuće od najvećeg pedagoga našega učitelja i spasitelja Isusa Krista. Moli sa sv. Nikolom Tavelićem, fra Tomom Babićem, fra Antom Brčićem, fra Božom Morićem, s. Stanislavom Vunić i ostalima da najveći pedagog naš Gospodin pozove mladiće i djevojke u svoju pedagošku školu, jer je u njoj (…) žetva velika, a radnika malo… (Lk 10,2 ) . I neka i nas u toj školi odgaja najveći pedagog Isus u patnji, križu i u hodu prema vječnom životu“.

Vjernica župe Meterize Mirjana Kundid govorila je u ime vjernika župa u kojima je djelovao fra Mirko Klarić. „Mi mu nemamo što oprostiti, možemo mu samo biti beskrajno zahvalni, što je obogatio naše živote, što nas je naučio da budemo bolji ljudi i bolji vjernici, što nam je stalno govorio – Bog je Bog, a čovjek je čovjek i svećenici su samo ljudi, ne sudite drugima pa se ni vama neće suditi. Teško se oprostiti od nekoga tko je tako dugo bio važan dio naših života, zapravo je nemoguće i shvatiti da više nije. I ma koliko god sad bili tužni, a bit ćemo tužni još dugo vremena, možemo biti sigurni da sad imamo svog zagovornika na nebu koji će nas pratiti, moliti za nas i pomagati nam, jer fra Mirko je jako volio svoje Meterižane“.

Fra Mario Radman, gvardijan samostana sv. Ante na Šubićevcu kazao je kako fra Mirko klarić bio svećenik i redovnik koji je htio služiti Bogu u Njegovu narodu propovijedajući Radosnu vijest, dosta slikovito tako da su vjernici mogli prepoznati njegovu ljubav prema njima. To je svjedočila upravo njegova bistrina, vesela narav i franjevačka susretljivost. Volio je sa braćom razgovarati, šaliti se, zapjevati. Rado je odlazio na župne proslave, kao i na imendane braće. Redoviti zajednički čini u samostanu za fra Mirka su bili neizostavni, gdje se mogla vidjeti upravo njegova redovnička disciplina koju je nosio u sebi. Pojedini trenuci tokom godine iz njegove sobe se moglo čuti zvuci harmonike koju je volio za svoj gušt zasvirati. Poseban dirljivi trenutak zbio se ove nedjelje kada smo slavili imendan našem bratu fra Mili. Braća su došla u njegovu sobu gdje ležao i kad su mu zapjevali od sreće je dignuo ruke, nasmijao se i počeo pjevati koliko je mogao, iako je već bio u slabom stanju. Samo dan poslije njegovo stanje se pogoršalo, i jednostavno smo u samostanu osjetili da će sestrica smrt doći na blagdan Gospe od Karavaja, na blagdan kada ga je majka Boja zavjetovala Gospi. Svima nama to je jedan pokazatelj njegove ljubavi prema Majci Mariji koju je gajio i štovao.

Nakon mise na šibenskom groblju Kvanj uslijedili su sprovodni obredi koje je predvodio gvardijan fra Mario, a od fra Mirka su se oprostili franjevci i svećenici, rodbina, bogoslovi, novaci, postulanti, časne sestre te brojni vjernici iz njegove rodne župe Stankovci i župa u kojima je fra Mirko djelovao.