Gundinci, (IKA) – U Gundincima je u ponedjeljak 21. studenoga pokopan umirovljeni svećenik Đakovačke i Srijemske biskupije mons. Drago Kolesar, koji je u subotu 19. studenoga preminuo u Svećeničkom domu u 84. godini života i 58. godini svećeništva.

Pogrebni obredi slavljeni su u župnoj crkvi Sv. Mateja, u kojoj je zajedno s 50 svećenika-suslavitelja misu zadušnicu predvodio pomoćni đakovački i srijemski biskup Đuro Hranić. U propovijedi je istaknuo kako je bit naše molitve za pokojnike objavljivanje Božje ljubavi. Biskup Hranić istaknuo je kako je mons. Drago Kolesar bio čovjek široka srca, otvorene i širokogrudne ruke, s puno osjećaja za potrebe drugog čovjeka”. Nižući događaje iz pokojnikova života, biskup je spomenuo trajno prisutan žalac bolesti, te pokojnikovo osobno iskustvo “križnoga puta” na završetku II. svjetskoga rata. Osvrćući se na 45-godišnju župničku službu u Gundincima, biskup je rekao kako je mons. Kolesar tu uložio čitav svoj život i sve svoje snage. Strpljivo i uporno, vedar i nasmijan, ali odlučan i hrabar, bio je ovdje Isusov apostol, pastir, odgojitelj koji hrabri, ali i opominje, vođa, brat i otac, i nadasve svećenik, navjestitelj i posvetitelj, koji je volio svoje župljane, ove ljude i ovo selo. Prije obreda oproštaja riječi zahvale izrekli su načelnik Općine Gundinci, dekan Velikokopaničkog dekanata Ivan Lukačević i sadašnji gundinački župnik Borislav Romić. Nakon obreda u župnoj crkvi krenula je sprovodna povorka prema groblju gdje, neposredno ispred grobljanske kapele, ukopano tijelo dugogodišnjeg gundinačkoga župnika. Želja je općinskih vlasti u Gundincima, izražena još za pokojnikova života, da mjesto njegova počivališta bude obilježeno grobnicom i spomenikom.

Svećenik Drago Kolesar rođen je 30. rujna 1922. u Jakšiću kod Požege. Nakon osnovne škole u rodnome mjestu pohađao je gimnaziju u Požegi, do 1941. godine. Zbog ratnih prilika posljednji razred gimnazije pohađao je u Bjelovaru, gdje je 1942. položio maturu. Godine 1943. ulazi u Bogoslovno sjemenište u Đakovu gdje je od 1943. do 1948. pohađao filozofsko-teološki studij. Biskup Antun Akšamović zaredio ga je za svećenika 18. srpnja 1948. U teškim i za svećenike po život opasnim poratnim vremenima 2 i pol godine obnašao je kapelansku službu u Zemunu, Bošnjacima, Privlaci i Đakovu. Od 1950. do 1953. bio je upravitelj župe u Lipovcu i Moroviću. Dekretom od 1. studenoga 1953. došao je za župnika u Gundince, gdje zauzeto nastoji oko obnove kršćanskoga života. Bio je jedan od posrednika da u Hrvatsku iz Belgije dođe redovnička zajednica palotinaca. U župnome središtu njeguje osobito marijansku pobožnost i uređuje svetište Djevice siromaha. Zauzeto sudjeluje oko razvoja društveno-kulturnoga života u Gundincima, sudjelujući posebno u osnivanju i promicanju djelovanja mjesnoga KUD-a. Pomaže prognanicima u tijeku Domovinskoga rata, osobito župljanima Lipovca, gdje je nekoć bio župnikom. Od 1975. do 1977. prihvaća službu župnoga upravitelja župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji. Dekan je Velikokopaničkoga dekanata od 1977. do 1989. Godine 1980. imenovan je monsinjorom. Umirovljen je 1. ožujka 1999. Nakon umirovljena nastanjen je u Svećeničkom domu u Đakovu.