Zagreb, (IKA) – Na zagrebačkom groblju Mirogoju pokopan je 21. listopada mons. Željko Jurak, prvi i dugogodišnji župnik župe sv. Pavla u zagrebačkom naselju Retkovec. Misu zadušnicu i oproštaj u župnoj crkvi predvodio je zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, a obred ukopa na Mirogoju zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, uz sudjelovanje velikog broja svećenika, redovnica i vjernika. Ističući brojne odlike i vrline mons. Juraka, od njega su se posebno oprostili vlč. Ivan Špoljar uime generacije svećenika, vlč. Ivan Jakopović uime kapelana koji su svoju službu obnašali u Retkovcu, Martin Ćuk uime župljana te dekan Remetskoga dekanata preč. Zlatko Golubić. Mons. Željko Jurak rođen je na blagdan Obraćenja sv. Pavla 25. siječnja 1934. u Sutlanskoj Poljani. Za svećenika ga je 1960. zaredio nadbiskup Franjo Šeper. Nakon kapelanske službe u Kutini, godine 1965. imenovan je župnikom u novoosnovanoj župi sv. Pavla u Retkovcu, a tu je službu obnašao sve do smrti. Preminuo je u Godini sv. Pavla, 18. listopada, nakon teške bolesti, više operacija i velike patnje koju je kroz proteklu godinu strpljivo podnosio i prikazivao za svoju župnu zajednicu, Crkvu i Domovinu. U tijeku više od 40 godina službe u Retkovcu, uz velikog graditelja materijalnih zdanja, bio je i duhovni graditelj žive Crkve. Suočen s brojnim nevoljama i progonima bivšeg komunističkog sustava koji mu je rušio crkvene objekte, hrabar, ustrajan i nepokolebljiv uspio je izgraditi tri pastoralna centra: Retkovec – najprije u skučenom prostoru obiteljske kuće, a danas u velikoj župnoj crkvi sa župnom kućom; Trnovčica – od obiteljske kuće i kapelice iznikla je nova župa Marije Majke Crkve s velikom crkvom povjerena dehonijancima; Čulinec – liturgijski prostor u garaži jednog župljanina u lipnju ove godine zamijenjen je crkvom Gospe Lurdske. A u starom dijelu naselja Retkovec prije nekoliko je godina podigao malenu kapelicu u čast Gospi Fatimskoj. Na duhovnom području mons. Jurak je kao čovjek duboke molitve i sabranosti, vjeran svom svećeničkom geslu “Ja sam trs, a vi loze”, izgradio živu zajednicu vjernika, u čemu su mu od samog početka na poseban način pomagale služavke Maloga Isusa, koje je doveo na župu. Naglasak je u prvom redu stavljao na sakramentalni život: Euharistija kao središte života, što savršenija liturgija, ljubav prema crkvenom pjevanju, mogućnost redovite i česte ispovijedi i pohod bolesnika za prve petke, u čemu je posebno surađivao s redovnicima. Uz katehizaciju po skupinama, uz posebno mjesto za ministrante, mlade i katekumene, i suradnju s vjernicima laicima, veliku je brigu i mjesto pridavao različitim pobožnostima. Poznate su njegove svibanjske i listopadske propovijedi u čast Majci Božjoj, a kao njezin veliki štovatelj bio je član Svećeničkog marijanskog pokreta te u župi vodio mjesečni Cenakul za vjernike. Uz duhovne vježbe koje je svake godine obavljao u Rimu, poznat je bio i kao jedan od najboljih vodiča hodočašća u Rim i posebno na grob sv. Pavla. Mons. Jurak aktivno je sudjelovao i u pripremi Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije kao član Središnjeg pripremnog povjerenstva, te je neke prijedloge s predsinodskih rasprava svojih vjernika u vlastitoj župi već ostvario. “Kao što je na zemlji bio uporište i nadahnuće za nasljedovanje Krista mnogim vjernicima i svećenicima, molimo Boga da bude ugrađen u kolonade svetih, osobito da bude dionik nebeskoga mnoštva koje moli za našu Zagrebačku Crkvu”, istaknuo je na kraju homilije biskup Šaško, zahvaljujući mons. Juraku “za svaku žrtvu i svećeničko služenje”.