Ukop o. Vjekoslava Mičude

Vinkovci, (IKA) – O. Vjekoslav Mičuda, franjevac konventualac, koji je ubijen prilikom razbojstva u samostanu župe Bezgrešnog Srca Marijina u ponedjeljak 24. ožujka pokopan je na vinkovačkom gradskom groblju u četvrtak 27. ožujka. Tijelo pokojnika bilo je izloženo u župnoj crkvi Bezgrešnog Srca Marijina od prijepodnevnih sati. Kroz to vrijeme od pokojnog o. Vjekoslava u tišini i molitvi došlo se oprostiti mnoštvo vjernika, koji su strpljivo u povorci prolazili uz odar ubijenog svećenika. Misu zadušnicu u crkvi Bezgrešnog Srca Marijina predvodio je đakovački i srijemski biskup Marin Srakić. Na misi su sudjelovali roditelji pokojnika, braća s obiteljima te tri autobusa iz pokojnikove rodne župe Varaždinske Toplice. Na misi se okupilo 160 svećenika, četvorica đakona, pedesetak redovničkih i dijecezanskih bogoslova, sjemeništarci, brojne redovnice, cijela župa Bezgrešnog Srca Marijina, a na ukop oca Vjekoslava doputovala su iz Zagreba dva autobusa vjernika.
“Već treći dan grad Vinkovci ovijen je tamom boli zbog gubitka o. Vjekoslava, svećenika i redovnika, čiji je mladi život prekinula zločinačka ruka. Ta bol zahvaća danas svakoga od nas. U toj tami u toj boli, u toj šutnji želimo uputiti riječ”, rekao je biskup Srakić u svojoj homiliji na misi zadušnici. “Prije nego pomislimo na bilo kakvu osvetu, neka ova naša prisutnost bude izraz vjere u uskrsnuće. Istina, i za nas vjernike smrt ostaje duboki misterij. Ali ona za nas nije posljedica tragične i neizbježne igre s kojom se treba suočiti hladno i cinički. Ona nas postavlja na crtu smrti Krista Gospodina: ona je gorka čaša koju treba ispiti do dna. Ali je isto tako volja ljubavi Oca koji nas s druge strane praga očekuje raširenih ruku. Ona je pobjeda, iako je zaogrnuta odjećom poraza, ona vodi u život, slavu, uskrsnuće”, istaknuo je biskup Srakić.

Mi ne možemo i ne smijemo ostati nijemi, nego postaviti ozbiljno pitanje: “Zar se to zlo i njemu slična zla ne mogu spriječiti? Ako je istina, da je obitelj ubojice tražila pomoć od onih koji su zaduženi za sigurnost života, imovine i zdravlja, ali je nije dobila i ako je zbog propusta stradao život mladog svećenika, onda se pitamo, tko je od nas sada na redu? Ako ne postoje zakoni prema kojima se psihički bolesnici moraju slati na liječenje, a nasilnici zaustavljati i prije nego što učine kakvo zlo, ako bez ozbiljnih kriterija i još ozbiljnije kontrole pojedinci smiju posjedovati oružje, čak ako se ono dijeli za nagradu, onda smo svi mi moguće žive mete bolesnih i nasilnih osoba. Ako čuvari reda u kriznim situacijama nemaju pravo primjereno intervenirati pa ni u slučaju svoje sigurnosti, onda je ovaj naš brat Vjekoslav po zakonu izgubio život, jer se i na njega mogu primijeniti riječi onih koji su Isusa optužili: Mi imamo zakon i po zakonu treba da umre! Sigurnost i integritet tijela i imovine prva je zadaća onih koji su u našem društvu dobili povjerenje na svim razinama od one saborske, preko sudske do upravne. Tragični slučaj o. Vjekoslava i slični slučajevi koji se u posljednje vrijeme sve češće događaju trenutak su ozbiljnog ispita savjesti. Ponovno prolivena krv u našem društvu traži ne samo sućut sa članovima obitelji, s Provincijom franjevaca konventualaca, sa župom Bezgrješnog Srca Marijina i biskupijom Đakovačkom i Srijemskom, ne samo snažnu moralnu osudu, nego angažman svih, da rak rana nepoštivanja ljudskog života i nasilničko-mafijaške gramzljivosti ne zahvati cijelo tkivo našega naroda. Isto tako da se pruži adekvatno sredstvo onima koji su psihički i moralno oštećeni u svome biću”, rekao je biskup Srakić.

“Oče Vjekoslave! Upućujem svoju riječ i tebi. Prije svega, oprosti ovome društvu ono što ti se dogodilo. Ne znam hoće li tko iz njega imati snage izgovoriti tu riječ: Oprosti. Zbog grijeha propusta ti si izgubio svoj mladi svećenički redovnički život, što si ga odlučio u Redu otaca franjevaca posvetiti svojoj Crkvi i svome narodu. Dok te molimo za oproštenje, preporučamo te milosrđu Gospodina Isusa za koga si rekao: Gospodin je baština moja”, rekao je biskup Srakić te nastavio: “U svijetu koji sve prosuđuje prema vanjskim uspjesima, prema onome što se konkretno, vidljivo i uspješno uspije učiniti, odrekao si se općih i bitnih radosti današnjeg mentaliteta. Neka Ti Gospodin bude nagrada! U svijetu koji se klanja novcu i sve njemu podlaže, čak život, čast i poštenje, prihvatio si redovničko siromaštvo kojim si se odrekao korištenja dobrima ovoga svijeta i radi toga što novca nisi imao, izgubio si ovozemni život. U svijetu koji odobrava razuzdanu slobodu i koji se hvali da se riješio svih tjelesnih tabua, prihvatio si djevičanskim životom svjedočiti Krista nebeskog zaručnika. Neka ti Gospodin bude nagrada. U svijetu u kojem se u načelu ismjehuje autoritet, gdje se sloboda poistovjećuje sa slobodarstvom, u kojem se ne poštuju zakoni prihvatio si zavjet poslušnosti odnosno želju živjeti podložan pravilu i poglavaru u svijetu. Radi kraljevstva Božjega što ga sada, vjerujemo, u punini uživaš odlučio si uložiti svoje talente i do krajnjih granica dati vlastite snage ljubavi i darivanja braći i sestrama u svagdašnjem predanju. Istina, braćo i sestre, čovjek treba biti malen da mu to Gospodin objavi i da to može shvatiti. Ne malen po godinama ili u sociološkom smislu, nego malen koji je poput djece prostodušno otvoren prema Božjem pozivu. A kada se jedna Bogu posvećena osoba po smrti sjedini s Gospodinom kojemu je svoj život posvetila, kome se nadala i koga je, služeći drugima, spremno očekivala, tada ta smrt odiše blagdanskim ozračjem, ne samo za nju nego i za one koji su s njom živjeli”, rekao je na kraju svoje homilije biskup Srakić.

Potom su pročitana pisma državnog tajnika Svete Stolice kardinala Angela Sodana te ministra generala Reda franjevaca konventualaca fra Joachima Giermeka. “Vinkovci tuguju, hrvatska provincija i Red franjevaca konventualaca tuguju. Svi smo potreseni. Nešto grozno se dogodilo: provalnik je našem 32-godišnjemu mladom bratu fra Vjekoslavu Mičudi oduzeo život i na grozan ga način istrgnuo iz života. Vijest o ubojstvu fra Vjekoslava duboko nas je pogodila i ražalostila. Na brutalni način ugašen je jedan život iz čiste pohlepe. Pavlova riječ da je korijen svih zloća pohlepa, pokazala je na strašni način svoju aktualnost. U ovoj potresenosti, podižemo svoja srca Gospodinu života i molimo da nastavi ono što je započeo u krštenju, zavjetima i svećeničkom ređenju u životu našega fra Vjekoslava. U ovu tamu jedino svjetlo može unijeti naša vjera, koja govori: Tko u svom životu ide prema Gospodinu, smije se nadati, da Gospodin ide njemu ususret”, ističe se u pismu generalnog ministra franjevaca konventualaca. Od pokojnika su se zatim oprostili članica Pastoralnog vijeća župe Bezgrešnog Srca Marijina gđa Marija Meštrović, profesorica hrvatskog jezika uime škole u kojoj je ubijeni o. Vjekoslav bio vjeroučitelj, zatim uime kolega ređenika jubilarne 2000. godine fra Ivan Bradarić, uime Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara (HKVRP) fra Lucije Jagec, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, uime Vinkovačkog dekanata mons. Tadija Pranjić te uime Hrvatske provincije franjevaca konventualaca provincijal fra Ilija Miškić.

Nakon mise svi okupljeni krenuli su u pogrebnoj povorci prema vinkovačkom gradskom groblju, gdje je pogrebne obrede predvodio pomoćni đakovački i srijemski biskup Đuro Hranić. Prije samog polaganja lijesa u grob oproštajnu riječ uputio je fra Stanko Mijić, župnik župe Bezgrešnog Srca Marijina koji je bio izravnim svjedokom mučkog ubojstva fra Vjekoslava Mičude i spriječio da ne dođe do još većeg krvoprolića. Opraštajući se u svoje ime i u ime fra Igora Horvata, također sudionika tragičnog čina u vinkovačkom samostanu, od pokojnog fra Vjekoslava, fra Stanko je, između ostaloga, rekao: “Hvala ti Isuse zbog dara brata Vjekoslava. Hvala ti Vjeko za dar svjedočenja Isusa. Skoro sam postao ljubomoran dragi Vjeko što si otišao prije mene. Neću ti reći zbogom dragi Bratec nego ću ti reći doviđenja do ponovnog susreta kod Oca”, rekao je fra Stanko Mijić.