Bosanska Gradiška/Banja Luka, (IKA/TABB) – Pogreb preč. Pere Čolića, svećenika Banjolučke biskupije održan je 17. siječnja, najprije je slavljena misa zadušnica u župnoj crkvi Sv. Roka u Bosanskoj Gradiški, a zatim ukop u svećeničkoj grobnici na katoličkom groblju „Sv. Marko” u Banjoj Luci.
Koncelebriranu misu i sprovodne obrede vodio je banjolučki biskup Franjo Komarica, školski kolega pokojnog Pere i s njime zajedno generacija od 4 ređenika Banjolučke biskupije iz 1972. Zajedno s biskupom koncelebriralo je dvadesetak svećenika, koji su unatoč vrlo teškim zimskim uvjetima stigli na pogred iz Banjolučke biskupije i susjedne Hrvatske.
U ispunjenoj crkvi u Bosanskoj Gradiški, bile su i brojne redovnice, osobito iz Družbe klanjateljica Krvi Kristove, koje imaju i svoj samostan u toj župi, a dvije rođene sestre pok. župnika Pere su članice te Družbe. One su bile od velike pomoći u njegovoj bolesti, koju je on veoma strpljivo podnosio. To je istaknuo i biskup Komarica u svojoj propovijedi. Posvjedočio je za pokojnog župnika Peru da je bio vjerni Kristov svećenik, koji se nije dvoumio niti štedio u izvršavanju svojih obećanja Kristu i Crkvi, koje je dao na njihovu zajedničkom ređenju prije 45 godina, ustvrdivši da je „uvijek spremno, pa i u najdramatičnijim vremenima rata, išao povjerenim mu vjernicima, koji su bili izloženi teškim dramama i torturama”. Tijekom cijelog svoga svećeničkog života bio je u pastoralu na više župa, u kojima je izgrađivao živu Crkvu, a životne situacije od njega su tražile da gradi i obnavlja veći broj crkava i crkvenih objekata.
Biskup je zahvalio pokojniku, kojega je posjetio uoči njegove smrti, za njegovu postojanu vjeru, vjernost, nadu, te spremnost na praštanje i jobovsko trpljenje. Zahvalio je i svima koji su mu pomagali u njegovoj svećeničkoj službi, te pozvao sve nazočne na molitvu za nova svećenička i redovnička zvanja.
Istoga dana bio je ukop još jednog župnika – franjevca u livanjskom kraju fra Jure Papića, te je dio svećenika otišao na njegov pogreb, koju je predvodio njegov dugogodišnji prijatelj i subrat pomoćni banjolučki biskup Marko Semren. Biskup Komarica, zajedno sa svima prisutnima u Bosanskoj Gradiški, izmolio je i molitve za pokojnog Juru.
Vlč. Pero Čolić rođen je 16. rujna 1947. u Rujevici, u župi Vrbanjci kod Kotor Varoši, u brojnoj obitelji Nikole Čolića i Kate r. Jurić. Osim Pere koji je postao svećenikom, njegove dvije sestre ostvarile svoj poziv i služenje Bogu kao redovnice u Družbi klanjateljica krvi Kristove. Godine 1962. pošao je u sjemenište kao kandidat Banjolučke biskupije; najprije dvije godine u Zagreb, na Šalatu, a onda u Đakovo, gdje je 1966. i maturirao. Tu je završio i filozofsko-teološke studije koje je morao prekinuti da bi odslužio obvezni vojni rok. Za svećenika je zaređen na Petrovo 1972. godine po rukama blagopokojnog biskupa Alfreda Pichlera, zajedno s današnjim biskupom Komaricom i još dvojicom kolega.
Najprije je imenovan kapelanom u župi Ravska kod Ljubije, gdje se upravo gradila crkva, a gdje je bio suradnik župnicima Adolfu Višatickom i današnjem kardinalu Vinku Puljiću. Tu djeluje dvije i pol godine (1973.-1975.). U listopadu 1975. postaje privremenim duhovnikom sestara Klanjateljica krvi Kristove u Bosanskom Aleksandrovcu gdje djeluje desetak mjeseci. Otada obavlja službe župnika ili župnog upravitelja u cijelom nizu župa Banjolučke biskupije: 11 godina kao župnik u Kulašima (1976.-1987.), zatim je premješten za župnika u Šimiće, gdje je proživio i teške dane nedavnog rata i izgon vjernika svoje župe. Na kraju je 15. rujna 1995. i sam ranjen i pravim je Božjim čudom ostao živ.
Zatim se preselio u biskupski dom u Banjoj Luci i odatle od ožujka 1996. neko vrijeme odlazio i pastorizirao preostale vjernike u župama Stara Rijeka, Ljubija i Ravska. Razriješen je uprave tih župa krajem rujna 1997. te je imenovan župnikom u Bosanskoj Gradišci, odakle je upravljao i župama Dolina, Nova Topola, Bosanski Aleksandrovac i Šimići, a onda je razriješen prvih triju župa i ponovno se vratio u Šimiće pred Božić 1999. Od nekoć vrlo brojne župe ostali su samo ostatci ostataka. Tu mu se dogodila nesreća kad je izgorjela župna kuća, a on i kuharica samo su se Božjom providnošću spasili, jer je bilo kasno navečer, neposredno prije nego je trebao poći na počinak.
Ponovno je razriješen službe župnika u Šimićima 16. srpnja 2008. i imenovan župnikom u Bosanskoj Gradiški te upraviteljem župa Dolina i Nova Topola koju je uskoro preuzeo drugi svećenik, a njemu ostale Bosanska Gradiška i Dolina. Tu je revno pastoralno djelovao dok prije gotovo dvije godine nije obolio od zloćudne bolesti. Otada je njegov žrtvenik postao bolesnička postelja, gdje je s velikom strpljivošću i predanošću, ali smireno i čak radosno podnosio tegobe, praćen brižnom njegom i ljubavlju svoje rođene sestre Vianneje, te s. Donate koja je dolazila iz Zagreba kad god je bilo moguće a njemu najpotrebnije.