Milna, (IKA) – Na mjesnom groblju u Milni na otoku Braču u četvrtak 6. listopada pokopana je redovnica Družbe kćeri Božje ljubavi s. Ćirila Jordanka Šturevska koja je u 76. godini života i 47. redovništva preminula u ponedjeljak 3. listopada u Kliničkomu bolničkom centru u Splitu. Na sprovodnim obredima okupile su se brojne redovnice te družbe, posebno iz zajednica gdje je preminula kroz višegodišnji redovnički život djelovala. Redovnice pristigle s otoka Brača, zatim Hvara te iz Zagreba, Sarajeva, Kosova, Albanije, Njemačke i drugdje predvodila je provincijalna glavarica Provincije Božje providnosti s. Gordana Igrec zajedno s nekoliko članica uprave.
Misu zadušnicu u crkvi Gospe od Blagovijesti predvodio je domaći župnik Tonči Kusanović u koncelebraciji s dekanom Bračkoga dekanata Tonijem Plenkovićem i nekoliko svećenika. “Okupili smo se kako bismo se zajednički oprostili od jednostavne, skromne i drage redovnice koja je nenametljivo djelovala. Došli smo obnoviti svoju vjeru u susret s Gospodinom poslije zemaljskoga putovanja”, rekao je u uvodu u misu zadušnicu vlč. Kusanović. Podsjetio je kršćansku zajednicu na neke važnije podatke iz života redovnice koja je rođena u Makedoniji 26. kolovoza 1940. godine, a u Milni je živjela i djelovala od 2001. godine. “Odveo ju je život i poslušnost od Beča, Križevaca, Bitole, Zagreba, do Travnika i naše Milne. U Družbi sestara kćeri Božje ljubavi usadila je u sebe pobudne riječi njihovih konstitucija ‘Pozvane od Oca, posvećene od Duha Svetoga, poslane od Sina svojim životom nastojimo Božju ljubav učiniti vidljivom u svijetu’. Nadahnjivala se na geslu družbe: ‘Činiti dobro, davati radost, usrećivati i tako voditi u nebo’. To znači biti znak vječnosti u vremenu”, rekao je mjesni župnik.
Istaknuo je kako je poput Abrahama poslušala Božji glas, napustila svoju Makedoniju i krenula onamo kamo ju je Bog slao. “Put predanja u njegovu službu trajno je držala svježim. Voljela je moliti, meditirati, biti u svojemu miru s Isusom. Oblikovala je svoj redovnički život u malenosti, jednostavnosti i skromnosti. Nije težila ni za čašću ni za vlašću, nego se radovala rastu i napretku svojih sestara i bila dobri duh zajednica u kojima je radila”, poručio je župnik Kusanović, primijetivši kako je znala unositi radost kroz male stvari. “Njezin mali put kroz postaje života bio je u službi drugih, bilo bolesnih sestara, bilo bolesnica, bilo uz kuhinjske lonce. Nije bila na svjetskoj sceni, po TV-u, nego u skromnosti služila drugima”, ustvrdio je tamošnji župnik. Izrazio je zahvalnost Bogu za njezin jednostavan i plemenit život te dane i godine ugrađene u život te bračke župe.
Provincijalka s. Igrec ukratko je podsjetila na životni i redovnički put preminule redovnice. S. Marija-Ćirila rođena je kao četvrto dijete u župi Bitola od oca Najda i majke Krste koji su bili pravoslavne vjeroispovijesti. U Bitoli je završila medicinsku školu i radila na dječjemu odjelu tamošnje bolnice. U susretu s redovnicama u njoj se rađala želja za prijelazom na katoličku vjeru. U 26. godini života osjetila je redovnički poziv te je 15. rujna 1966. godine primljena u kandidaturu u Beču u Kući matice sestara kćeri Božje ljubavi gdje je ta družba započela svoje djelovanje. O svetkovini Velike Gospe g. 1969. u Zagrebu polaže prve redovničke zavjete. U Travniku je radila u Domu za starije osobe i nakon 15 godina odlazi u invalidsku mirovinu. Zatim je premještena u Križevce, pa u Split, te u Bitolu. Od 2001. godine živjela je i djelovala u Milni. Provincijalka je na kraju poručila kako se s. Ćirila isticala jednostavnošću i malenošću te bila prepoznatljiva po vedrini i smislu za humor. Častila je Presvetu Euharistiju, Svetu obitelj i rado molila krunicu. Molila je za svećenike, redovnička zvanja te svoj makedonski narod. Hvala za ustrajnost u redovničkom posvećenju. Hvala s. Ćirila što si Božju ljubav učinila vidljivom, tim riječima od pokojnice se oprostila provincijalka. Pristigle redovnice od preminule susestre oprostile su se himnom družbe “Kći sam Božje ljubavi”. Izraze sućuti u povodu smrti redovnice koja je djelovala na području Hvarske biskupije uputio je i mjesni biskup Slobodan Štambuk. Lijes sa zemnim ostacima preminule položen je zatim u grobnicu uz molitvu odrješenja koju je predvodio župni vikar u Hvaru Milnaranin Ivan Jurin.