Rijeka, (IKA) – Salezijanci Hrvatske salezijanske provincije i Salezijanska obitelj, ispratili su 17. ožujka, na vječni počinak brata pomoćnika, gospodina Marka Ivanka. Na riječkom groblju Kozala okupilo se tridesetak salezijanaca svećenika, nekoliko svećenika Riječke nadbiskupije i drugih redovnika, desetak redovnica različitih redova, djelatnika i učenika Salezijanske klasične gimnazije iz rijeke te mnoštvo vjernika među kojima pokojnikova rodbina i prijatelji pristigli autobusom iz Podsuseda. Sprovodne obrede predvodio je provincijal don Pejo Orkić. O pokojniku je govorio osjećajno i bratski ističući između brojnih kreposti njegovu radinost, savjesno vršenje redovničkih pravila te duboku pobožnost prema Mariji i Euharistiji. “Njegova je stolarska radionica po mnogočemu sličila kapelici: križ, nabožne slike, među kojima su se osobito isticale slike sv. Josipa radnika, Marije Pomoćnice i sv. Ivana Bosca bile su inventar bez kojih Markov radni prostor nije bilo moguće zamisliti”, rekao je don Pejo. Pročitao je također pjesmu s. Nevene Pandže izrečene o slavlju 50. obljetnice Markovih redovničkih zavjeta, a koja spontano i pučkim kazivanjem veliča pokojnikovu brigu za duhovna zvanja iz njegova kraja. Od pokojnika se, u ime rodbine, riječima zahvale oprostio i njegov brat Paško a ravnatelj riječke zajednice don Dragutin Detić, pročitao je brzojavnu poruku sućuti Riječkog nadbiskupa Ivana Devčića.
Salezijanac, brat pomoćnik, Marko Ivanko rođen je 5. svibnja 1939. od roditelja Ive Ivanko i Anđe rođ. Ivanko u Ivancima u Bosni i Hercegovini. Salezijancima je došao kao aspirant 22. rujna 1955. Nakon dvije godine provedene na Knežiji (Zagreb), napisao je molbu za ulazak u novicijat. Prve redovničke zavjete položio je 8. rujna 1958. godine, u Rijeci, a doživotne 5. lipnja 1966. u Križevcima. Desetak godina vršio je službu kuhara u odgojnim zajednicama Križevcima, Zagrebu i Podsusedu, a nakon toga, uz veliko razumijevanje poglavara, pridružio se gospodinu Josipu Brusiću vrsnom bratu pomoćniku u stolarskoj radionici u Podsusedu. U novom poslu snalazio se jako dobro i postao cijenjen majstor osobito kad je preuzeo vođenje radionice u kojoj su ostvarena brojna djela zavidne kvalitete od kućnog namještaja do oltara i ispovjedaonica. Iz Podsuseda je 1998. godine premješten u Rijeku gdje uz redovito vođenje radionice preuzima dužnost kućnog majstora i pomoćnika ekonoma. Sredinom 2015. zdravlje mu se pogoršalo, a posljednjih mjeseci bolest ga je svezala uz postelju. Opremljen sakramentima ispovijedi, pričesti i bolesničkog pomazanja, umro je 14. ožujka u 58. godini redovničkog posvećenja i 76. godini života.
Nakon sprovodnih obreda u župnoj crkvi Marije Pomoćnice služena je misa za pok. Marka Ivanka. Misno slavlje je predvodio ravnatelj riječke zajednice, a o pokojniku je u prigodnoj homiliji progovorio don Niko Tunjić, ravnatelj Salezijanske klasične gimnazije, istaknuvši praktičnu stranu brata Marka, njegovu želju za znanjem i vjernost redovničkim pravilima. “Bio je veseo, optimističan i pun životne radosti, a to mu je davala njegova vjera i svakodnevna molitva krunice. Sebi nije pridavao veliko značenje, a u nastupima je bio skroman, pošten i vođen osjećajem odgovornosti. Njegovo je djelovanje uvijek bilo usmjereno jednoj želji: da svoju snagu iskoristi na dobrobit onih s kojima je živio”, rekao je don Niko.
Nakon mise zadušnice uzvanici su pozvani u župnu dvoranu, za stol tjelesne okrijepe i bratskog druženja.