Sumartin, (IKA) – U nazočnosti brojnih vjernika iz više bračkih župa, u ponedjeljak 4. svibnja ispračeni su zemni ostaci svećenika Hvarsko-bračko-viške biskupije Teodora Dorotića koji je preminuo u nedjelju 3. svibnja, nakon duže bolesti u Domu zdravlja u Supetru na Braču. Sprovodnu misu u prepunoj župnoj crkvi u Sumartinu predvodio je hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk zajedno s generalnim vikarom biskupije mons. Stankom Jerčićem, generalnim vikarom Vojne biskupije mons. Josipom Šantićem, rektorom bogoslovije u Splitu mr. Matom Uzinićem, dekanima Ljubomirom Galovom i Emilom Pavišićem te više svećenika.
Izražavajući svoje suosjećanje župi, svećenicima i rodbini zbog smrti vlč. Dorotića, biskup Štambuk potaknuo je sve na razmišljanje o ljudskoj prolaznosti. Utemeljevši svoju homiliju na Pavlovu pitanju “Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?” ustvrdio je da pokojnika ni životne borbe ni poteškoće nisu udaljile od ljubavi Kristove, te da je u tjeskobi, muci i nošenju životnoga križa pokazivao snagu vjere. “Susrećući ga često sam ga znao naći s krunicom u nemoćnim rukama. Posebno je bio pobožan prema Mariji, njegujući prema njoj svoju ljubav. Nije bio ekonomist, ali sve što je imao dijelio je drugima često i onima koji to nisu zaslužili”, istaknuo je biskup, poručivši kako je preminuli svećenik bio dar trootočkoj biskupiji, župama u kojima je služio i ljudima koje je susretao.
Uime biskupijskih svećenika oproštajnu riječ uputio je generalni vikar mons. Jerčić: “Bio si i ostao poseban, ali i posebiniji, kako god to drugi tumačili i razumijeli. Bio si poseban u ljubavi prema crkvenoj glazbi, a posebniji si bio po tome što te je svo vrijeme života osim crkvene glazbe privlačila i trublja carstva onoga svijeta. Hvala ti na svim susretima, te prijateljskim i molitvenim podupiranjima”. Zemni ostaci pokojnika ispraćeni su na mjesno groblje i položeni u obiteljsku grobnicu.
Teodor Dorotić rođen je 9. studenoga 1948. u Sumartinu, a za svećenika ga je zaredio biskup Celestin Bezmalinović u rodnoj župi 1986. g. Službu kapelana vršio je u Jelsi na Hvaru, a prva župnička služba bila mu je povjerena u Povljima i Novome Selu na Braču. Zatim odlazi za župnika u Svirče i Vrisnik na Hvaru, a od 2002. g. vršio je župničku službu u Milni na rodnomu otoku. Razbolivši se nastojao je i dalje biti aktivan u pastoralnoj službi, a uvijek je s radošću i osmjehom susretao povjerene mu župljane. Boraveći u domovima u Bolu i u Supetru, svoje svećeničke dane provodio je u molitvi, osobito krunice Blaženoj Djevici Mariji, kojoj je bio odan i vjeran.