Osijek, (IKA/TU) – Sprovodni obredi vlč. Tomislava Cvenića, umirovljenoga svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije koji je u 69. godini života i 44. godini svećeništva preminuo 22. travnja u KBC-u Osijek, održani su u srijedu, 24. travnja na osječkom Novogradskom groblju. Predvodio ih je dekan Osječkog istočnog dekanata, preč. Mato Gašparović, a misu zadušnicu u župi sv. Ćirila i Metoda đakovačko-osječki nadbiskup. Marin Srakić. Prigodnim govorom od pokojnog svećenika oprostio se vlč. Vladimir Mikrut, voditelj Svećeničke lige unutar Šenštatskog pokreta, u kojoj je bio aktivan i vlč. Cvenić.
Uz obitelji, rodbinu i prijatelje, sprovodnim obredima nazočili su osječki svećenici, redovnici i redovnice, svećenici članovi Šenštatskog pokreta te župnici i župljani župa u kojima je vlč. Cvenić službovao, napose iz Tenje i Brijesta.
Opraštajući se od pokojnika, preč. Gašaparović izrazio je sućut sestri Blažici i ostaloj rodbini te istaknuo: “Nakon iskustva bolesti i patnje, naš subrat, svećenik Tomislav, uputio se svom Stvoritelju za kojim je u mladosti krenuo, nosio je na putu svećeništva mnoge životne križeve sve do posljednje životne postaje, a preko iskustva smrti dodirnuo je tajnu uskrsnuća i novost života. Uskrsli Krist, bio mu je baština, on je čuvao, propovijedao i naviještao Njegovu riječ kao župni vikar u Valpovu, župnik u Odvorcima, Šidu, Tenji i Brijestu. U Tenji je ostao u vrijeme okupacije i progona, zarobljen i zamijenjen, te je to vrijeme posebno ostavilo svoje tragove na njegovu životu.”
Uime Svećeničke lige Šenštatskog pokreta vlč. Mikrut rekao je: “U susretu s njim, u njegovim riječima, osjećao sam svećeničku dušu zauzetu za odgovorno poslanje. Njegov odnos prema nebeskoj Majci Mariji bio je dio njegove pastoralne zauzetosti. Poznato je geslo pokreta: ‘Majko, ništa bez tebe, ništa bez nas.’ Možemo pretpostaviti da je to bio razlog njegove velike želje da kao župnik u Tenji zaželi i ponudi da se ondje osnuje Gospino šenštatsko svetište. Ipak ništa se manje nije radovao počecima osnivanja svetišta u Ivanovcima.”
Izražavajući sućut Đakovačko-osječke nadbiskupije, svih svećenika, redovnika, redovnica i vjernika obitelji svećenika Cvenića, kao i svim vjernicima župa koje je predvodio, mons. Srakić na misi zadušnici rekao je da unatoč tuzi rastanka doživljavamo i uskrsno otajstvo. Podsjetio je na život vlč. Cvenića. Svećenik Tomislav rodio se u čestitoj, poštenoj, pobožnoj, katoličkoj obitelji 1944. godine. Gospodin ga je pozvao u svećeništvo i kao svećenik kroz 44 godine svoga života obavljao je razne službe u raznim mjestima, a posebno se ističe služba u Tenji za vrijeme rata, kada je dva mjeseca bio u zatočeništvu.
Nadbiskup Marin prisutnima je povjerio sjećanje kada je iz župnog stana u osječkom Gornjem gradu pregovarao da puste iz zatočeništva pokojnog svećenika, brige hoće li preživjeti, hoće li ga pustiti. Nakon toga vlč. Cvenić niz godina živio je prognaništvu, imao česte zdravstvene poteškoće, boravio u bolnici, no uvijek je nastojao da drugima ne bude na teret. Umirovljen je 2011. godine. “Zahvaljujemo Gospodinu na daru svećeničkog života i rada svećenika Tomislava. On je kao vjernik i svećenik slušao i prihvaćao riječ evanđelja: ‘Nije li trebalo da Krist to trpi i tako uđe u svoju slavu?’ Vjerujemo da je Gospodin nagradio svoga vjernoga slugu. Oproštaj od svećenika koji je s nama dijelio vjeru ostaje povlašteni trenutak da ispovjedimo svoju osobnu vjeru, izreknemo svoju sigurnost da ćemo živjeti iznad ovoga vremena”, istaknuo je đakovačko-osječki nadbiskup. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor franjevačke crkve Uzvišenja sv. Križa.