Našice, (IKA) – Nakon što je proslavio sveta nedjeljna otajstva u ranim jutarnjim satima 18. srpnja iznenada je preminuo svećenik Zdravko Arić, prvi župnik novoosnovane župe Gospe Fatimske u Našicama sa sjedištem u Velimirovcu. Umro je u trideset i prvoj godini života i sedmoj godini svećeništva. Ispraćaj preminulog svećenika u župnoj crkvi Gospe Fatimske, Našice-Velimirovac bio je 19. srpnja. Misu je slavio biskupski vikar za pastoral Josip Klarić u koncelebraciji s arhiđakonom Slavonsko-podravskim mons. Ivanom Štrbencem, našičkim dekanom Zdravkom Radošem i tridesetak svećenika u sudjelovanju mnoštva župljana i prijatelja. Uime svećenika Našičkog dekanata od pokojnog svećenika oprostio se dekan Zdravko Radoš, a u ime župljana Božo Bošković. Potom je tijelo preminulog svećenika ispraćeno na put prema rodnim Gornjim Crnogovcima u župi Staro Petrovo Selo.
Pogreb je ispred mjesne kapele predvodio požeški biskup Antun Škvorčević uz sudjelovanje stotinjak svećenika, među kojima su bili kolege iz generacije po ređenju i prijatelji iz Požeške, Varaždinske i Đakovačke i Srijemske biskupije te Zagrebačke nadbiskupije. “Ispunjeni tugom, sabrali smo se da bismo ispratili na vječni počinak tijelo mladoga, rano preminulog svećenika Zdravka Arića. Ali naša nada jača je od tuge. U svom svećeničkom ređenju vlč. Zdravko predao je svega sebe, cijelo svoje biće i život Isusu Kristu. U smrti, jučer rano ujutro, to predanje potpuno se ostvarilo, potpuno se združio s Isusom Kristom. U toj nadi, jačoj od tuge, iskazujem svoje poštovanje i kršćansko suosjećanje majci Milki i sestrama Mariji i Ljubici, župljanima, prijateljima”, rekao je biskup na početku obreda. Potom se nakon naviještene Riječi Božje od pokojnog svećenika u ime župljana župe sv. Antuna Padovanskog u Starom Petrovom Selu oprostio domaći župnik Antun Prpić, istaknuvši kako je Zdravko rastao uz kapelu iz koje ga je pratilo dobro oko Isusove Majke Marije, bio radost svoje župe na slavlju mlade mise prije sedam godina. Mons. Vjekoslav Marić podsjetio je petogodišnje svećeničko služenje u župi sv. Leopolda Mandića u Požegi, gdje su ga svi zavoljeli, posebno mladi. “Za njega nije bilo malog čovjeka. Svi su bili u njegovim očima vrijedni i veliki, istaknuo je mons. Marić. Uime generacije svećenika zaređenih u požeškoj katedrali 1999. oprostio se župnik župe bl. Alojzija Stepinca u Virovitici Ivica Šoh. Puno mi je srce tuge, što ostajem bez prijatelja, što je tvojim gubitkom biskupija postala siromašnija, župa ostala bez svećenika, a obitelj bez sina i brata. Iz tvojih usta nikad nije izašla samohvala. Bio si požrtvovan i predan, uzor mnogima. Hvala ti na svakoj radosti i suzi koju si s nama podijelio, rekao je.
Božo Bošković, zauzeti vjernik novoosnovane župe Gospe Fatimske u Našicama, u svom oproštajnom govoru prisjetio se dolaska prvoga župnika Zdravka Arića i njegova ustrajnoga i vjernog pastoralnog djelovanja. Istaknuo je kako je hrabro zaorao u župi na svim razinama i ubrzo zadobio povjerenje mnogih župljana. U ime mještana Gornjih Crnogovaca od vlč. Zdravka oprostio se školski kolega Ivan Mrnjec, istaknuvši kako će odsada iz raja jedne oči motriti na mještane, a jedne sklopljene ruke moliti. Nakon obreda posljednje preporuke i oproštaja ispred kapelice uputili su se na mjesno groblje, gdje mu je tijelo položeno u grob.
U župnoj crkvi Sv. Antuna Padovanskog u Starom Petrovom Selu misu zadušnicu nakon pogreba prevodio je biskup Škvorčević. U propovijedi je ocrtao pokojnikov lik, istaknuvši da je po ljudskim mjerilima umro veoma mlad, u trideset i prvoj godini života, kao prvi od svećenika koji su zaređeni u mladoj Požeškoj biskupiji i prvi župnik novoosnovane župe Gospe Fatimske u Našicama. Biskup je pozvao nazočne da dopuste Božjoj riječi da ona rasprši nedoumice i tjeskobu koja ih obuzima te da u srcima zadrže lik preminulog svećenika u svjetlu Božje jasnoće. Podsjetio je na riječi Knjige mudrosti, kako vjernik ne stječe zrelost i savršenstvo života brojem godina, nego Božjim djelom ostvarenim u njemu. Istaknuo je da je vlč. Zdravko, došavši u Našice, u novoosnovanu župu, započeo raditi materijalno, ali je brzo zaključio da se u okolnostima koje je ondje zatekao stanje može mijenjati samo duhovnim sredstvima. Započeo je stoga zauzeto moliti i postiti, krenuo putem snažnijeg drugovanja s Bogom. Tako je u svoju župu ugradio dragocjeno duhovno blago, po kojem će ostati trajno u njoj prisutan. Za malo vremena ostvario je mnoga dobra. K tome, istaknuo je biskup Škvorčević, vlč. Zdravko radovao se osnutku Požeške biskupije te je s velikom raspoloživošću prihvatio suradnju sa svojim biskupom, prigrlio župu u osnivanju, posvjedočivši tako kako se voli Isusovu Crkvu, koja se ostvaruje u novoj biskupiji i župi. Spomenuo je kako je svećenik Zdravko sazreo u svojoj vjerničkoj okrenutosti Bogu, te njegova smrt nije nestanak nego nastavak postojanja na preobraženi način. Zaključio je kako će on ostati svojoj obitelji, rođacima, prijateljima, kolegama, svećenicima i svima koji su ga poznavali dugo u sjećanju kao plemenita, dobra i draga osoba, spremna pomoći, utješiti, ohrabriti, ali da u njemu sada u vječnosti imamo trajnog molitelja za hrvatski narod, za Požešku biskupiju, župu Gospe Fatimske u Našicama i za duhovna zvanja. Na završetku mise biskup je izrekao zahvalnost svima koji su preminulom svećeniku iskazali poštovanje i ljubav svojim sudjelovanjem na pogrebu kao i onima koji su mu bili dobri tijekom života, posebno na času smrti, među kojima je zdravstveno osoblje našičke bolnice, Branko Šipura, župnik župe sv. Marka u Našicama sa svojim suradnikom Marijom Sanićem i župnik Prpić.
Zdravko Arić rođen je 14. listopada 1974. u Novoj Gradiški od roditelja Milke i pokojnog Stjepana. Djetinjstvo je proveo i osnovnu školu završio u selu Gornji Crnogovci u župi Staro Petrovo Selo, a srednju Interdijecezansku u Zagrebu na Šalati, gdje je položio ispit zrelosti 1993. Iste godine nastavio je teološke studije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu kao pitomac Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa. Za đakona ga je u požeškoj katedrali zaredio biskup Škvorčević 5. srpnja 1998., na prvu obljetnicu utemeljenja Požeške biskupije, a za svećenika 26. lipnja 1999. Svećeničko djelovanje započeo je kao župni vikar u župi sv. Leopolda Mandića u Požegi u kolovozu 1999., gdje je uz pomoć župnika mons. Marića stjecao prva dragocjena pastoralna iskustva. Godine 2004. imenovan je prvim župnikom novoosnovane župe Gospe Fatimske u Našicama. Nakon jednogodišnjeg djelovanja u složenim okolnostima nove župe iznenada je preminuo u našičkoj bolnici.