Zagreb, (IKA) – Stručni skup za vjeroučiteljice i vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola Zagrebačke nadbiskupije, Sisačke i Bjelovarsko-križevačke biskupije održan je 9. prosinca u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu. U organizaciji Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi i Agencije za odgoj i obrazovanje okupilo se oko 300 vjeroučitelja/ica s područja triju nad/biskupija. Nakon uvodne molitve i pozdrava, riječ su preuzeli nositelji stručnoga skupa – predavači prof. dr. Zrinka Jelaska s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i dr. Branko Murić s Katedre fundamentalne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Predavači su održali po dva predavanja nakon kojih je bilo predviđeno vrijeme za raspravu. Dr. Jelaska uvela je u rad skupa predavanjem „Jezik i poučavanje – važnost i izazovi”. Istaknula je važnost izvornih govornika koji jezik usvajaju na način metajezika (osobito gramatičke pojmove i jezična pravila). Pritom je, naravno, važno i osvještavanje tog znanja koje govornici već imaju. S druge je strane jezik važan i za usvajanje znanja iz drugih predmeta – upravo jer se to znanje prenosi jezikom. Osobito je to kod vjeronauka izraženo zbog same naravi predmeta. Stoga je predavačica na konkretnim primjerima ponudila nekoliko metoda kojima vjeroučitelji mogu određivati prototipno značenje sinonimnih parova i nizova zbog razlikovanja značenja bliskoznačnih riječi. Drugo predavanje dr. Jelaska „Teškoće u razumijevanju vjeronaučnih sadržaja – primjer biblijskoga teksta” nakon kraće pauze konkretiziralo je temu. Polazište je važnost razumijevanja jezika kojim se nastoji čovjeku približiti Božju riječ, a rad se odvijao na konkretnim različitim prijevodima nekih biblijskih tekstova (Petrovo zatajenje Isusa – primjer promjene sinonima voljeti i ljubiti; apostoli na Isusovu grobu; Navještenje).
Drugi je blok predavanja održao dr. Murić s temom „Od posebnosti teološkog jezika do potrebe njegova prericanja i usklađivanja”. Naglasak je stavljen na važnost jezika za prenošenje sadržaja među subjektima, osobito sadržaja vjere koji se prenosi teološkim izričajima. Kao mogućnost percepcije i recepcije sadržaja vjere dr. Murić donosi primjer znaka i simbola te iskustva i vjere. U tom smjeru predavač razvija kriterije kristopraktičnoga komunikacijskog čina u pneumatološkoj perspektivi. Temeljna struktura Isusova komunikacijskog djelovanja kroz navještaj kraljevstva Božjeg i djelovanja potvrđuje navještaj preko znakova-čuda te se pokazuje kako je samokomunikacija Isusa Krista u Duhu paradigma za međuljudsku komunikaciju. U drugome dijelu predavanja vjeroučitelji su uvedeni u praktični dio izlaganja kroz propitivanje razloga vjerovanja/nadanja. Prvo predloženo područje je kontekst teologije stvaranja koja ne bi smjela protusloviti suvremenim znanstvenim uvidima kako bi se izbjegla pogrešna teološka tumačenja. Vjeroučitelj ima poseban zadatak pokazati kako teološki jezik stvaranja nije zastario kako bi se spriječilo da od banalnih sumnji nastanu protivljenja vjerskim sadržajima u kasnijim životnim razdobljima i u širem društvenom kontekstu. Drugo područje jest pitanje spasenjske teologije s naglaskom na riječima i djelima (znakovima) po kojima se obistinilo spasenje. Ovo područje susreće brojne kritike (filozofske i znanstvene) i osporavanja posebnih Božjih čina i time mogućnost spasenja čovjeka. Stručni skup priveden je kraju nakon zajedničke molitve i obavijesti iz Ureda za vjeronauk koje je prenijela predstojnica Ureda.