Izloženo je 200 djela nastalih od 1974. do 2020. godine i presjek su Mataušićevog golemog kiparskog opusa, probranog između više od 700 ostvarenja u različitim kiparskim izvedbama, materijalima, tehnikama i nadahnućima. S obzirom na propisane mjere epidemije, svečanost otvaranja održana je samo u nazočnosti organizatora, medijskih djelatnika i predstavnika institucija koje su posudile umjetničku građu za izložbu. 

O izložbi i stvarateljskom opusu kipara Mataušića govorili su ravnatelj Moderne galerije Branko Franceschi, autorica izložbe i kataloga Tatijana Gareljić te izaslanik ministrice kulture i medija dr. sc. Nine Obuljen Koržinek državni tajnik Krešimir Partl, koji je ujedno i otvorio izložbu.

Zahvaljujući svima koji su sudjelovali u realizaciji izložbe te posudbi predmeta velike materijalne i simboličke vrijednosti, povjesničar umjetnosti i kustos Francesci, zahvalio je umjetniku Mataušiću što je od 2007. do 2015. godine bio član Upravnog vijeća Moderne galerije te svojim radom doprinio dobrobiti te muzejske institucije. Ujedno mu je čestitao i zahvalio što mu je „otvorio oči“ za njegov vid izražavanja. Pozvavši se na iskustva posjetitelja muzeja koji stvaraju vlastite vizije o onim umjetničkim radovima koje vide, Franceschi je istaknuo kako će i sve to čime se Mataušić bavi biti materijal koji će se posuđivati u našoj civilizaciji i našoj državi. „On je na jedinstven način uspio povezati nešto što je staro tisućljećima s onim što je tradicijski naše kako bi se vidjelo simbolički nešto što se tiče hrvatskog identiteta, i sve to pretočiti u suvremeni umjetnički izraz. Riječ je o zadatku koji je strahovito težak i vjerujem da ste svi koji ste vidjeli izložbu već uživali u njezinim rezultatima“, zaključio je ravnatelj Franceschi. 

Tatijana Gareljić, autorica izložbe, ukazala je na činjenicu da je Damir Mataušić „umjetnik s više od četiri desetljeća kiparskog stvaralaštva specifičnog izričaja i definiranih artističkih poetika uspješno primijenjenih u više kiparskih disciplina: od medalja, kovanica, svečanih lanaca i počasnica do male plastike, reljefa i javnih spomenika; od intimističkih, oficijelnih, do javnih i sakralnih kiparskih ostvarenja duboke percepcije s izuzetnom posvećenošću u realizaciji djela“. Osvrnuvši se na jednu od važnih odlika Mataušićeva rada da uporabljuje više vrsta materijala u kojima dominiraju polirane kovine izvedene tehničkom preciznošću u inventivnim kompozicijama, kustosica Gareljić je zaključila kako vrijednost Mataušićeva djela sintetizira povijesno i kulturno nasljeđe ne oduzimajući dignitet artističkom stvaralaštvu, a njegova suptilna osobnost podjednako anticipira kompleksne suvremene umjetničke izazove, a rezultat tog rada je osebujni kiparski opus s etabliranim statusom u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti.

„Na kritičkoj retrospektivi predstavljen je Mali i Veliki svijet Damira Mataušića. Od Livade do Oblaka i Neba, od ludističkog do duhovnog svijeta ovog svestranog kipara i medaljera. Spajanjem naizgled nespojivih materijala, tehnika, likovnih rješenja i motiva nadahnuto proširuje mogućnosti plastičkog izričaja“, kazala je kustosica Gareljić, podsjetivši da je rad i intenciju za izradu malih formata u metalu e usvojio od ranog djetinjstva u radionici svoga oca i vrsnoga gravera Vladimira Mataušića (1924. – 2011.).

Usporedivši Mataušićev raznorodni i mnogobrojni kiparski opus s velikim hrvatskim kiparom i medaljerom Ivom Kerdićem (1891. – 1953.), kustosica Gareljić je primijetila da im je, po tematici i sadržaju, zajednički dominantni medaljerski opus, oblikovanje kovanica, svečanih lanaca i oplemenjivanje crkvenih prostora kiparskim djelima, kao i to da u ostvarenjima javnih spomenika obojica respektiraju povijesni ambijent i prostorni sklad. Ujedno je primijetila da je Mataušić po inventivnosti i imaginaciji nastavljač jedinstvenog kiparskog opusa svog profesora Želimira Janeša (1916. – 1996.).

Osvrćući se na izloženi presjek golemog Mataušićeva kiparskog opusa, istaknula je da su najnovije desetljeće umjetnikova stvaranja obilježila monumentalna kiparska djela u kojem je sublimirao svoje originalne medaljerske i kiparske poetike te suvereno zakoračio iz komornog svijeta medaljerstva i male plastike u javni i sakralni prostor. 

„Kroz sedam izložbenih dvorana Moderne galerije protiče sedam tematskih cjelina opusa akademskog kipara i medaljera Damira Mataušića. Kružno protječu monumentalna sakralna djela, medaljerska djela, reljefi i male plastike duhovnog ciklusa Credo,  dinamične male plastike godišnjih doba, atmosferskih zbivanja, razigranih antropomorfnih i zoomorfnih figura, javni spomenici od Omišlja, preko Zagreba do Stona, kovanice i počasni lanci“, istaknula je na kraju svoga izlaganja kustosica Gareljić, zaključivši da se sva ta djela „međusobno slažu, ulančavaju, preklapaju, sažimaju i variraju, nadopunjuju i prepliću, kao što je cjelokupni vrijedni i jedinstveni opus Damira Mataušića“.

Državni tajnik Krešimir Partl, čestitajući umjetniku na više od 40 godina stvaranja umjetničkih djela tijekom kojih je pokazao nevjerojatnu strast prema umjetnosti, spomenuo je i pedagoški rad prof. Mataušića na Akademiji likovnih umjetnosti gdje je odgojio brojne generacije akademskih kipara. „Isto tako kao što pristupa svakoj skulpturi, tako pristupa i svakom studentu – individualno, pokušavajući iz njega izvući najviše što može“, istaknuo je državni tajnik Partl, osvrnuvši se nadalje na važnost umjetnosti i kulture, koja je, makar često podcijenjena u javnosti, itekako važna u sadašnjem trenutku svjetske pandemije.

Na završetku se nazočnima obratio i sam Mataušić, rekavši da je retrospektiva uvijek pogled natrag i da se pomalo svi toga boje. „Uvijek razmišljamo jesmo li bili dobri u istini prema sebi i svojim mladenačkim snovima i da li smo to uspjeli u životu. Tek ovakva retrospektiva vam daje odgovor. Sretan sam da sam postavljajući ovu izložbu shvatio da su svi ovi izložbeni eksponati dio života, oni fluktuiraju među nama i čak nevidljivo. Moja djela prelaze iz džepa u džep, nose se na ramenima, dodjeljuju se sportašima, političarima, papama, ljudi se mole uz njih. I to je bio moj san kad sam upisao Akademiju! Htio sam da moji radovi budu dio realnog života. I drago mi je da sam taj san doživio i da sam uspio ostvariti ova ostvarenja“, rekao je Mataušić u svom kratkom osvrtu, zahvalivši svima koji su doprinijeli ostvarenju retrospektivne izložbe. 

Građani će izložbu moći razgledati u sedam dvorana na prvom katu Vranycanyjeve palače u Hebrangovoj ulici, od 15. rujna do 25. listopada, u radno vrijeme galerije: utorak – petak: 11 – 19 sati; subota i nedjelja: 11 – 14 sati.

Izložbu prati hrvatsko-engleski katalog na 104 stranice s tekstualnim osvrtom na sve vidove Mataušićeva rada, kao i vrhunske fotografije djela, raspoređenih prema medaljerskim ostvarenjima, maloj plastici, počasnim lancima, novcu, sakralnoj skulpturi i javnim spomenicima. Među izlošcima se nalazi više od 70 sakralnih tema, među kojima se posebno ističu tri medalje zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, različitih redovničkih zajednica, pektoralni križ Zbora prebendara Prvostolne crkve zagrebačke, dio interijera crkve bl. Augustina Kažotića na Pešćenici s postajama križnoga puta, cjelokupni interijer kapele Katoličkog bogoslovnog fakulteta Marije Majke Crkve u Đakovu, relikvijar sv. Mirka u župnoj crkvi u Šestinama, svetohranište u kapeli Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, intimistički opus „Credo“ sa simboličkim govorom na temu Vjerovanja, kao i javni spomenik „Privez“ postavljen u Omišlju na spomen 3. pastoralnog pohoda pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj 2003. godine. Mataušićeve radove na temu hrvatske sakralne i kulturne baštine primali su sv. Ivan Pavao II. i papa Benedikt XVI. tijekom pohoda Hrvatskoj ili prigodom odlaska hrvatskih visokih državnih dužnosnika u Vatikan. 

Damir Mataušić rođen je u Zagrebu 1954. godine. Diplomirao je na Kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 1979. godine u klasi prof. Želimira Janeša. Kao redoviti profesor predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na Kiparskom odsjeku – usmjerenje Mala plastika i medaljerstvo (prediplomski, diplomski i poslijediplomski specijalistički i doktorski studij). Prvu medalju realizirao je 1973. i od tada se intenzivno bavi medaljom i malom plastikom kao likovnim izrazom. Danas njegov opus čini preko 650 uglavnom dvostrano kovanih medalja i malih plastika. Autor je više od 200 medalja kovanih u zlatu i srebru, 42 optjecajna i jubilarna apoena Republike Hrvatske i 15 € za Republiku Irsku, desetak godišnjih nagrada u kulturi, znanosti, sportu i javnom životu (Marin Držić, Lovro pl. Matačić, M. J. Zagorka, Ivo Horvat, Vicko Andrić, Stjepan Ivšić, Mladost, Floraart) te sedam dekanskih lanaca Akademije likovnih umjetnosti, Međunarodne misije za znanost i mir, Ekonomskog fakulteta, gradonačelničkog lanca grada Kostajnice, predsjedničkog lanca HOK-a, lanca velikog meštra družbe Braće hrvatskoga zmaja i dekanskog lanca KBF-a u Đakovu. Autor je spomen-obilježja papi Ivanu Pavlu II. u Omišlju i nekoliko sakralnih obilježja: oltara, oltarnog križa i križnog puta crkve bl. Augustina Kažotića u Zagrebu, moćnika sv. Mirka u crkvi na Šestinama, te cjelokupnog interijera kapelice Marije Majke Crkve Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Autor je skulpture – makete Zagreb pozdravlja u Zagrebu. Damir Mataušić izlaže od 1974. godine. Priredio je 24 samostalne izložbe od kojih je najznačajnija monografska izložba u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu 2000., te izložbe u Dolenjskom muzeju u Sloveniji 2003., Galeriji Forum u Zagrebu 2010. i u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku 2013. godine. Sudjelovao je na preko 100 skupnih izložbi, između ostalih na FIDEM-u (Internacionalna izložba medalja) u Parizu, Londonu, Budimpešti, Neuchatelu, Den Haagu, Lisabonu, Colorado Springsu, Glasgowu, Sofiji, Ottawi, te na izložbama skulptura u Austriji, Njemačkoj, Slovačkoj, Švicarskoj, Italiji, Mađarskoj i Americi. Specijalizirao se izvodeći projekte u državnim kovnicama u Beču, Cardiffu i Budimpešti. O radu Damira Mataušića izdane su tri monografije: 1993. autora Feđe Vukića, 1999. autora Bogdana Mesingera i 2010. cjelokupna s kompletnom bibliografijom i popisom radova autora Bogdana Mesingera. Radovi mu se nalaze u mnogim muzejskim i galerijskim zbirkama kao što su: Moderna Galerija, Gliptoteka HAZU, Muzej suvremene umjetnosti, Tiflološki muzej, Arheološki muzej u Zagrebu, Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku, zbirke u Vatikanu te u samostanskim galerijama na Hvaru, Korčuli, Humcu, sportskom muzeju u Laussani (Philip Noel Bacer) te u brojnim muzejskim i privatnim zbirkama medalja i numizmatike u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je nagrada na natječajima u Austriji 2000. i Japanu 2001. godine. Za svoj stvaralački doprinos i umjetnički rad 1996. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a 2019. umjetniku je dodijeljen Grand Prix XIII. Memorijala Ive Kerdića.