Rođena je u Belgiji, u Heersu 11. srpnja 1929. god. u vjerničkoj obitelji. U Lurdu je susrela Isusove male sestre te je privučena životom Isusova malog brata Karla (Charles de Foucauld), osobito kontemplativnim pozivom, klanjanjem pred Presvetim i ljubavlju prema siromasima. U 26. godini ulazi u Bratstvo Isusovih malih sestara. U novicijatu je 1956. god. u Banneux te ondje ima i prve zavjete. Doživotne zavjete polaže u Rimu 1962. godine. U postulatu malasestra Josipa je u Amsteradamu, u Baneux je odgovorna za novakinje, poslije živi u radničkim bratstvima u Liegeu i u Den Haagu. Nakon priprave u Austriji poslana je u Poljsku, tada iza željezne zavjese. Godine 1969. zajedno s malom sestrom Marijom Melanijom utemeljuje zajednicu Isusovih malih sestara u Vojvodini, u Ruskom Krsturu, u bizantskom obredu. Zatim je poslana u Aljmaš, svetište Gospe od utočišta te u Zagreb. U Zagrebu ju primaju s ljubavlju Suradnice Krista Kralja unatoč riziku kojem se izlažu. Tada upoznaje i fra Bonaventuru Dudu koji joj je dugi niz godina duhovna podrška. Kraće vrijeme m. s. Josipa boravi i u Beogradu te se 1980. godine vraća u Belgiju gdje njeguje bolesnu majku.

Pri povratku u Aljmaš m. s. Josipa proživjela je zajedno sa sumještanima izgnanstvo 1. kolovoza 1991. god. Sama o tome svjedoči: “Na brodu nismo čuli ni jednu riječ mržnje, samo suze u očima i ogromna bol u srcima, bake su molile krunicu dok smo gledali kako toranj naše crkve sa sve veće udaljenosti postaje sve manji i manji”. Tijekom prve godine rata male sestre iz bratstva u Aljmašu živjele su u rezidenciji Družbe Isusove u Osijeku gdje je Josipa pomagala u raznim kućnim poslovima. Godine 1992. poslana je u Zagreb, najprije u bratstvo na Trnju, zatim u Dubravu.

M. s. Josipa bila je osobito obdarena brojnim susretima s ljudima. Bila je aktivna u zajednici Vjera i svjetlo gdje je s radošću pripremala kutak za molitvu. Godinama je izrađivala s umjetničkim darom svijeće, čestitke sa suhim cvijećem. Posljednje godine života svakodnevno je provodila u produženoj molitvi klanjanja u tišini. O tome je napisala: «Kada je Presveti Sakrament izložen, nastojim sebe izložiti njemu, moleći ‘Čini sa mnom što hoćeš, što god učinio, hvala ti.’ S Božjim narodom volim pjevati Majci Božjoj ‘Umnoži našu vjeru, učvrsti ufanje, obnovi Duhom Ljubavi lice zemlje sve’. ». M.s. Josipa zračila je radost života predana Bogu i ljudima, u jednostavnosti i zahvalnosti. Često je molila molitvu dragu malom bratu Karlu (Charles de Foucauld): “da svi ljudi budu spašeni”. Ispraćaj m.s. Josipe bit će u petak 20. prosinca u 13.20 satj na Markovu polju. Misa zadušnica služit će se poslije sprovoda u župnoj crkvi Sv. Mihaela Arkanđela u zagrebačkoj Dubravi.