Sprovod s misom zadušnicom bio je 25. kolovoza na groblju Danče u Dubrovniku. Misu zadušnicu predvodio je fra Vitomir Smoljan iz samostana Male braće, a sprovodne obrede don David Marjanović, župni vikar katedralne župe Velike Gospe.

S. Bogumila rođena je 4. studenoga 1928. u Grabovcu kod Šestanovca, u kršćanskoj obitelji Roščić od oca Marka i majke Jele rođene Puljak. Odrasla je uz tri brata i sestru. Kao djevojka došla je u Dubrovnik tražiti posao i služila kao kućna pomoćnica po obiteljima. Bila je članica Svjetovnog franjevačkog reda pri crkvi Male braće u Dubrovniku i tako upoznala sestre na Dančama. Kao zrela djevojka s 23 godine prihvaća Božji poziv i 1951. stupa u Družbu sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika.

S. Bogumila je svoj dugi redovnički život provela u franjevačkoj jednostavnosti i malenosti obnašajući mnoge godine različite i odgovorne službe u Družbi. Bila je kućna poglavarica u Pridvorju (Konavle), zatim u Zagrebu, u novootvorenoj kući (1968.) nastavlja sa službom kućne poglavarice i kuharice u vremenima koja su bila zahtjevna i oskudna. Godine 1971. izabrana je za zamjenicu vrhovne poglavarice i ujedno obnaša službu kućne ekonome u kući matici na Dančama. Ponovno se 1977. vraća u Zagreb, vrši službu kućne poglavarice i ostaje do 1980. kada biva premještena u Ston. U Stonu, u Samostanu sv. Nikole ostaje do 1989., a od 1980. do 1983. obnaša službu samostanske poglavarice u istom samostanu. Godine 1983., na Vrhovnom kapitulu, ponovno je izabrana za savjetnicu u upravi Družbe. Godine 1989. odlazi na župu u Janjinu, na Pelješcu, a 1991. odlazi u Novalju (otok Pag), u Samostan sv. Josipa gdje ostaje punih 29 godina, sve do smrti. U Novalji je kao i na ostalim mjestima bila kuharica, a od 1995. do 1998. bila je kućna poglavarica.

U svom redovničkom životu s. Bogumila je spojila u jedno biblijske sestre Martu i Mariju. Izgarala je u ulozi brižne Marte u kuhinji i kućanskim poslovima, ali i vjerno, kao Marija, sjedila do nogu Isusovih i pomno slušala njegove riječi. Samozatajna i tiha, odsijevala je dubokim nutarnjim mirom i blagošću. Zračila je Božju dobrotu i radost oko sebe. U njenom životu se osjećala izrazita ljubav i privrženost redovničkoj obitelji, ali i prema svima onima kojima je u poniznosti služila kao kuharica ili kao poglavarica. Bila je sretna u svom zvanju redovnice.