Zagreb, (IKA) – Fra Kornelije Zvonimir Šojat, franjevac-svećenik, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, blago je u Gospodinu preminuo okrijepljen svetim sakramentima u nedjelju 12. studenoga u Zagrebu u 69. godini života, 53. redovništva i 43. svećeništva. Pogreb fra Kornelija Zvonimira Šojata bit će u srijedu 15. studenoga u 10.50 sati, na groblju Mirogoj u Zagrebu. Sveta misa zadušnica slavit će se nakon ukopa u crkvi Krista Kralja na Mirogoju.

Fra Kornelije Zvonimir Šojat rodio se 15. kolovoza 1938. godine u Zemunu od oca Ćirila i majke Irene r. Šouc. Kršten je u župi Marijina Uznesenja u Zemunu. Nakon završene male mature u zemunskoj II. mješovitoj gimnaziji 1951. godine dolazi u Zagreb u sjemenište u franjevački samostan sv. Franje na Kaptol. Pohađa Interdijecezansku vjersku srednju školu na Šalati gdje završava IV., V. i VI. razred gimnazije (1951.-1954.). U kolovozu 1954. godine stupa u franjevački novicijat u Cerniku kod Nove Gradiške te 1955. godine polaže privremene redovničke zavjete. Od 1955. do 1957. godine nastavlja gimnaziju na Srednjoj školi za spremanje svećenika Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu koju završava velikom maturom.
Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od 1957. godine do 1965. godine studira teologiju i diplomira 9. veljače 1965. godine. U međuvremenu od 1958. do 1960. godine bio je na odsluženju redovitoga vojnoga roka. Postdiplomski studij upisuje i završava na istome fakultetu 1965./66. godine. U studenome 1960. godine polaže svečane zavjete. Potkraj studija – na jesen 1963. godine – prima više redove (subđakonat i đakonat), a 2. veljače 1964. godine preuzvišeni gospodin J. Lach zaredio ga je za prezbitera. Odmah nakon položena licencijata iz teologije imenovan je profesorom filozofije na Filozofskome učilištu Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda na Trsatu. Imenovan je istodobno i vicemagistrom (odgojiteljem) klerika – studenata filozofije.
Nakon otvaranja Više bogoslovne škole na Rijeci 1966. godine imenovan je profesorom filozofije i na toj školi na kojoj predaje od 1966. do 1969. godine i od 1971. do 1977. godine. Profesor je filozofije također na Institutu za teološku kulturu laika u Rijeci od 1971. do 1977. godine. Na spomenutim učilištima predaje Uvod u filozofiju, Logiku, Metafiziku, Kritiku, Kozmologiju, Teodiceju, Psihologiju, Metodologiju znanstvenoga rada i dr. Na Filozofskom učilištu na Trsatu obnašao je također dužnost rektora studija od 1967. do 1968. godine i od 1975. do 1977. godine.
Godine 1969. polazi u Rim gdje na Teološkom fakultetu papinskoga sveučilišta Antonianum brani doktorsku disertaciju iz teologije pod naslovom De voluntate hominis eiusquie praeminentia et dominatione in anima secundum Georgium Dragišić (1448-1520) 1971. godine te biva promaknut u doktora teologije nakon što je objavio doktorsku tezu.
Na Filozofskom fakultetu papinskoga Lateranskoga sveučilišta postiže licencijat iz filozofije nakon usmenoga ispita de universa philosophia uz pismeni rad za licencijat pod naslovom De vita et operibus Georgii Benigni de Salviatis (Juraj Dragišić) 1448-1520. Nakon toga na istome fakultetu završava postdiplomski studij filozofije propisanim ispitima ak. god. 1970./71. završnim magistralnim predavanjem (lectio magistralis). Prijavljuje na istom Sveučilištu i doktorsku tezu iz filozofije pod naslovom De liberatate et immutabilitate Dei secundum Gerogium dragišić (1448-1520) – textus et doctrina.
Od ostalih dužnosti koje je obavljao na Trsatu u vrijeme svoje profesorske službe treba spomenuti uređivanje vjesnika svetišta Marijin Trsat (od 1966. do 1978.) te upravnu dužnost definitora Provincije od 1972. do 1975. godine. U to je vrijeme uz posebna predavanja na svećeničkim tečajevima triju biskupija (Riječke, Krčke i Istarske) studentima priredio ciklostilom skripte iz Uvoda u filozofiju, Logike, Metafizike i Kozmologije.

Nakon prestanka rada Filozofskoga učilišta na Trsatu 1977. godine odlazi u Zemun gdje uz ostale pastoralne dužnosti obavlja i službu duhovnika i ispovjednika sestara milosrdnica sv. Vinka. Od 1978. do 1982. godine na službi je župnoga vikara u samostanu u Virovitici, gdje je bio i vikar samostana.
Od 1982. godine boravi u samostanu u Zagrebu kao urednik lista Brat Franjo i pripadajuće biblioteke franjevačkih izdanja te uz pastoralno djelovanje u samostanskoj crkvi obavlja druge dužnosti kao što su: bilježnik i prevodilac u službenom ispitivanju svjedoka o glasu svetosti sl. Božjega Alojzija Stepinca (1983.), bilježnik (actuarius) i član sudišta za ispitivanje svjedoka u procesu za beatifikaciju sl. Božjega Ante Antića, crkveni asistent Svjetovnoga instituta misionarki Kristova Kraljevstva, provincijski duhovni asistent Franjevačkoga svjetovnoga reda, vicemagister i duhovnik klerika studenata teologije, ispovjednik i duhovnik časnih sestara, voditelj zbora crkve sv. Franje na Kaptolu, vicepostulator kauze sl. Božjega Vendelina Vošnjaka, vicepostulator kauze sl. Božjega Alekse Benigara, zapisničar mjesnoga kapitula, područni duhovni asistent FSR-a za zagrebačko područje i dr. Bio je i vikar samostana od 2002. do 2005. godine.
Osim doktorske disertacije iz teologije objavio je i druge radove poput Dragišićeva filozofska teorija o volji, Filozofska istraživanja u svrhu dublje spoznaje i življenja euharistijskoga misterija, Pravo svjetovnih ustanova.
Od ak. godini 1991./92. predaje na Institutu za teološku kulturu laika KBF-a u Zagrebu filozofske predmete. Bio je od osnutka član Hrvatskoga društva katoličkih novinara.