Fra Ante Logara rođen je 9. srpnja 1945. u Sovićima, općina Ljubuški (BiH), od oca Joze i Anđe r. Vulić. Stupio je u Kapucinski red tada Ilirske kapucinske provincije koja je obuhvaćala Hrvatsku i Sloveniju. Srednju Serafsku školu pohađao je u Osijeku od 1961. Redovničko odijelo (habit) je obukao 10. kolovoza 1962. u novicijatu u Vipavskom Križu (Slovenija), gdje je i položio prve zavjete 11. kolovoza 1963. Zatim je nastavio školovanje u Zagrebu u Srednjoj školi Hrvatske franjevačke provincije na Kaptolu 9.

Na odsluženju vojnog roka bio je od 17. ožujka 1965. do 11. studenoga 1966. Teologiju je studirao u Milanu (Italija), gdje je položio doživotne zavjete dana 4. listopada 1969. Subđakonat je primio 27. ožujka 1970., a đakonsko ređenje u Milanu 26. lipnja 1971., gdje je  zaređen i za svećenika 28. lipnja 1972.

Nakon ređenja namješten je u Dubrovnik gdje je preuzeo katehizaciju, brigu za đake i druge oblike pastoralnog rada gdje je bio do 1973. kada je premješten u Varaždin. U Varaždinu je bio kapelan u župi, kateheta i knjižničar.

Na temelju zaključka definitorijalne sjednice 1975. imenovan je članom (odbora) radne grupe za organizaciju svečanosti proglašenja blaženim Leopolda Mandića, te je zajedno s ostalom braćom Provincije bio na beatifikaciji o. Leopolda Bogdana Mandića 2. svibnja 1976. u Rimu.

Iste 1976. godine premješten je u Rijeku gdje je bio poglavar (gvardijan) i duhovni pomoćnik u župi Gospe Lurdske. U istoj župi Gospe Lurdske u Rijeci imenovan je za župnika 1979. i tu je službu obnašao do 1982. kada je ponovno imenovan duhovnim pomoćnikom sve do razrješenja 1991. Duhovnikom za pomorce imenovan je 1983. a članom Odbora BKJ za dušobrižništvo pomoraca imenovan je 1989. na pet godina.

Godine 1991. premješten je u Karlobag, gdje je bio je imenovan župnim vikarom za župe Karlobag, Baške Oštarije, Cesaricu, Lukovo Šugarje i Priznu. Godine 1996. imenovan je  upraviteljem za iste župe do 2005. kada je razriješen istih dužnosti radi preuzimanja novih službi u Provinciji.

Godine 1982. izabran je za provincijalnog definitora (savjetnika), a 2000. za provincijalnog ekonoma.

Godine 2005. odlazi u Dubrovnik gdje je imenovan gvardijanom i upraviteljem svetišta Gospe od Milosrđa. U tim službama ostao je sve do 2011. kada je izabran za provincijalnog ministra Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića. Službu provincijala obnašao je u jednom mandatu do 2014., kada je zbog narušenog zdravlja premješten u samostan u Dubrovniku.

Bolovao je dugi niz godina od više bolesti, jedino mu je glava funkcionirala do posljednjega časa, a svi drugi udovi su malo pomalo otkazivali. Dana 11. ožujka o.g, u podne odvezen je u Dubrovačku bolnicu, gdje je preminuo istoga dana u večernjim satima.

Nekoliko dana ranije, točnije 3. ožujka, fra Ante je zamolio da se zovne gvardijan fra Tomo te da prenese njegove riječi svoj braći: “Opraštam svima i molim sve za oproštenje”. Poslije je zamolio da se okupi cijela zajednica te da s njim moli. Fra Miljenko mu je podijelio sakramente pomirenja, bolesničkog pomazanja, te ga  pričestio Presvetim Tijelom Isusa Krista. Nakon toga fra Ante je, svjestan da mu je došao kraj, zahvalio cijeloj zajednici koja se o njemu velikodušno brinula dugo godina.