Split, (IKA) – U Kliničkom bolničkom centru u Splitu 2. studenoga u 77. godini života, 61. redovništva i 51. svećeništva preminuo je o. fra Jerko Jurić, svećenik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja. U četvrtak 6. studenoga pogrebni obred na splitskom gradskom groblju Lovrinac za pokojnoga fra Jerka predvodio je gvardijan fra Ante Bilokapić. Misu zadušnicu u crkvi Gospe od zdravlja predvodio je i propovijedao provincijal Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja fra Željko Tolić. Na kraju mise od pokojnog fra Jerka oprostili su se uime samostanske obitelji u Živogošću gvardijan fra Danko Glibotić, a uime rodne župe fra Petar Bezina.
Fra Jerko je, kako je istaknuo provincijal, bio poslušan redovnik koji je, uza svoju bolest, uvijek bio spreman za svaku pomoć i tako, na kraju svoga života, zaradio neuveli vijenac slave na nebesima. Rođen je 2. studenoga 1931. u Prugovu iznad Splita. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, klasičnu gimnaziju u Sinju, Visovcu i Makarskoj, filozofsko-teološki studij u Zagrebu, Makarskoj i Zaostrogu. U franjevački novicijat stupio je 1948. u Zagrebu i dovršio na Visovcu. Doživotne zavjete položio je 1953. u Makarskoj. Red đakonata primio je 26. siječnja 1958. u Makarskoj, a za svećenika je zaređen iste godine 23. ožujka također u Makarskoj.
Nakon svećeničkoga ređenja, fra Jerko se opredijelio za pastoralno djelovanje. Kao mladom svećeniku Uprava Provincije najprije mu je, na godinu dana, povjerila župu sv. Jure u Pasičini iznad Ploča, a zatim tri zaostroške župe: župu sv. Barbare u Zaostrogu, župu Gospe od Pohođenja u Podaci i župu sv. Jure u Drveniku. Poslije Makarskoga primorja preuzima župe u ravnokotarskom kraju, najprije župu Svih svetih u Piramatovcima, a potom kratko i župu sv. Ivana Krstitelja u Banjevcima. Budući da je kroz to vrijeme, kako u Makarskom primorju tako i u šibenskom zaleđu, službu župnika obnašao u teškim i neprikladnim uvjetima, fra Jerko je počeo pobolijevati i premješten je na oporavak u samostan Majke Božje Lurdske u Zagrebu gdje je, kao ispovjednik, ostao dvije godine. Za potrebe Hrvatske katoličke misije u Berlinu, kao župni vikar, pomagao je godinu dana, da bi se opet vratio u Zagreb. Narušena zdravlja, od tada do smrti nije više aktivno sudjelovao u pastoralu. Prema potrebi mijenjao je samostane i bio je na raspolaganju svakom gvardijanu, osobito kao ispovjednik.