Fra Maksimilijan rođen je 18. svibnja 1939. u Prologu (Ljubuški, BiH). U Cresu je položio prve redovničke zavjete 15. kolovoza 1956. U Zagrebu je položio svečane zavjete 8. prosinca 1961. Teologiju je studirao na KBF-u u Zagrebu od 1959. do 1965. Dana 29. lipnja 1965. zaređen je za svećenika u Splitu. Od 1965. do 1967. djelovao je kao svećenik i kateheta u župi sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu. Od 1967. do 1971. bio je kapelan, župni vikar i član samostana sv. Frane i župnik župe sv. Josipa u Puli. Od 1971. do 1977. bio je gvardijan samostana sv. Frane u Splitu. Od 1977. do 1983. bio je upravitelj župe sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu. Od 1983. do 1989. bio je upravitelj župe sv. Josipa, Sisak – Galdovo, te gvardijan samostana u Sisku. Od 1987. do 1988. bio je privremeni upravitelj župe Preloščica. Od 1989. do 1992. bio je član redovničke zajednice u Novom Marofu te kapelan u župama Mađarevo i Novi Marof. Od 1992. do 1998. bio je upravitelj župe sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu. Od 1999. do 2002. bio je ispovjednik u Papinskoj bazilici sv. Antuna Padovanskog u Padovi. Od 2002. do 2008. bio je ispovjednik u Papinskoj bazilici sv. Petra u Rimu. Od 2009. do 2014. bio je član samostana sv. Frane u Cresu. Od 2014. do smrti član je samostana Svetog Duha u Zagrebu.

Uz to fra Maksimilijan bio je definitor i vikar Provincije, član raznih provincijskih komisija, član Svećeničkog vijeća Zagrebačke nadbiskupije, asistent FSR-a. Autor je knjiga „Srcem se bolje vidi“ i „Spasonosno trpljenje bl. Ivana Pavla II.“.