Ispraćaj fra Slavka s misom zadušnicom u crkvi Sv. Ante na Bistriku u Sarajevu bit će u ponedjeljak 29. srpnja u 10 sati, a sprovodni obred s misom bit će istoga dana u samostanskoj crkvi u Kreševu u 14 sati.

Fra Slavko Topić rođen je 24. ožujka 1940. godine u mjestu Bukovica, župa Podhum/Žitače, od oca Andrije i majke Kate r. Baticeli. Osnovnu školu pohađao je u Goranima, Seonicama, Konjicu i Jablanici (1948.-1956.), a zatim Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1956.-1960.).

Redovnički habit obukao je 14. srpnja 1960. u Kraljevoj Sutjesci, a svečane zavjete položio 13. kolovoza 1966. u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 11. listopada 1966. godine u Sarajevu po rukama nadbiskupa Marka Alaupovića. Franjevačku teologiju završio je u Sarajevu (1961.-1967.), a nakon toga pohađao je u Zagrebu Institut za crkvenu glazbu (1968.-1969.). Božji dar i ljubav koju je imao za glazbu razvit će dalje te najprije u Rimu magistrirati na Pontificio Istituto di Musica Sacra (1969.-1973.), a potom doktorirati glazbu u njemačkom Kőlnu na temu etnomuzikologije (1978.-1979.).

Fra Slavko je obnašao brojne službe, a svoje glazbeno umijeće godinama prenosio brojnim generacijama sjemeništaraca, novaka i bogoslova.

Najprije je početkom 1967. bio pastoralni pomoćnik u župi Špionica, a zatim iste godine i župni vikar u župi Bihać. Nakon toga je obnašao službu župnog vikara u župi i samostanu Kreševo (1967.-1968.), a potom istu službu u župi Kiseljak (1980.-1981.). Obavljao je službu II. meštra bogoslova na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1991.-1992.), kao i službu profesora glazbe u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Najprije u razdoblju (1974.-1978.), a zatim od 1981. do 1985. U isto vrijeme bio je i profesor glazbe na Franjevačkoj teologiji (1985.-1992.). U Visokom je ujedno bio i II. meštar novaka (1984.-1985.). Istu službu obnašao je i u Sarajevu (1985.-1988.).

Za vrijeme i neposredno nakon rata kada je Novicijat Franjevačke provincije Bosne Srebrene bio u samostanima Monopoli i Belmonte u Italiji fra Slavko je ondje vršio službu profesora (1992.-1997.) te samostanskog vikara (1995.-1997.). Obnašao je nadalje službu samostanskog vikara u Samostanu sv. Ante na Bistriku u Sarajevu (2001.-2003.), a onda i službu gvardijana u Samostanu sv. Pavla na Nedžarićima (2003.-2012.). Profesorsku službu obnašao je ponovno na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1997.-2012.) te u isto vrijeme predavao i glazbu u Gimnaziji u Visokom (1997.-1998.) i u Novicijatu u Livnu (1997.-2003.). U Gimnaziji u Visokom je vršio također službu zborovođe (2009.-2012.). U Papinskoj bazilici u Rimu je obnašao službu ispovjednika (2012.-2013.) te ujedno bio član bratstva u samostanu lateranskih franjevaca. Posljednje godine života proveo je u Samostanu sv. Ante na Bistriku, najprije kao član samostanskog bratstva (2013.-2016.), a zatim je obnašao i službu gvardijana (2016.-2019.).

Fra Slavko Topić je u Godini milosrđa bio imenovan misionarom milosrđa za Vrhbosansku nadbiskupiju, a vrijedno je spomenuti da je 11. listopada 2011. u Sarajevu primio križ Pro Ecclesia et Pontifice, najviše odlikovanje koje Papa običava dati redovnicima.

Uz ljubav prema molitvi, odnosno krunici, povezana je druga fra Slavkova ljubav: prema Blaženoj Djevici Mariji, konkretno prema Gospi Olovskoj. „O Gospo Olovska bezgrešna blaga, Ti si nam utjeha, pomoć i snaga“, riječi su fra Slavkove pjesme Gospi Olovskoj kojoj je često hodočastio i s ljubavlju je častio.

Fra Slavko bio je i veliki zaljubljenik u Svetu zemlju. U Isusovoj domovini bio je puno puta, vodeći skupine hodočasnika.