Brasilia. 28. 8. 1999. (IKA) – Glasoviti brazilski nadbiskup dom Helder Camara umro je nakon duge bolesti u 91. godini života u petak 27. kolovoza u svojoj kući u Recifeu. Dom Helder Camarabio je umirovljeni nadbiskup Olinde i Recife, a poznat je po svome zalaganju za pravdu u svijetu, te za dostojanstvo i prava siromašnih i obespravljenih. Zalaganje nadbiskupa Camare za siromašne potvrdio je i prefekt Kongregacije za biskupe brazilski kardinal Lucas Moreira Neves, ističući u razgovoru za Radio Vatikan i važnost dom Camarina 50-godišnjeg djelovanja u Brazilskoj biskupskoj konferenciji.
Dom Helder Camara rođen je g. 1909. u obitelji s 12-tero djece. Godine 1931. zaređen je za svećenika a g. 1952. za biskupa. Dvije godine kasnije imenovao ga je papa Pio XII. nadbiskupom koadjutorom u Rio de Janeiru, a deset godina kasnije Pavao VI. imenovao ga je nadbiskupom Olinde i Recife, najsiromašnije biskupije u Brazilu. Tu je biskupiju dom Helder Camara vodio do g. 1985. Camara je bio jedan od inicijatora Druge opće skupštine latinskoameričkih biskupa u Medellinu g. 1968. “Moj se socijalizam zove pravednost”, isticao je nadbiskup, koji je zbog zalaganja za siromašne, te zbog protivljenja vojnim vlastima, često bio na udaru režima. Neprestano je primao anonimne prijetnje, šikaniralo ga se i omalovažavalo u javnosti, a brazilskim glasilima bilo je zabranjeno objavljivati njegove propovijedi i govore. Nadbiskup Camara stanovao je u sobici pored katedrale, a nadbiskupska je palača postala otvoreni dom za slijepce. Zauzimao se za teologiju oslobođenja i prije nego što je ona službeno formulirana. Godine 1955. bio je generalni tajnik Svjetskoga euharistijskog kongresa u Rio de Janeiru, gdje je posebno upozoravao kako se u siromašnima mora prepoznati Krista. Nakon Drugoga vatikanskoga koncila nadbiskup Camara razdijelio je nadbiskupijsko zemljište seljacima bezemljašima. Zbog toga je dobio mnoge kritike, a nazvali su ga i “crvenim biskupom”. Na te je optužbe nadbiskup odgovorio: “Kad gladnome dadem kruha, tad me se naziva svecem. No, kad se zapitam, zašto gladni nemaju kruha, tada me zovu komunistom”. Nadbiskup je ostao aktivan i nakon odlaska u mirovinu g. 1985, upozoravajući na nepravde koje velikoposjednici čine seoskome i domorodačkom stanovništvu u Brazilu. Mnogi smatraju kako je životno djelo nadbiskupa Camare, njegova nadbiskupija, uništeno jer njegov nasljednik dom Jose Cardoso Sobrinho nije nastavio s karitativnim i socijalnim radom sa siromašnima, a ukinuo je i mnoge inicijative koje je pokrenuo njegov prethodnik.