Ukop o. Janka Rogine bit će na zagrebačkom Gradskom groblju Mirogoj u utorak 5. svibnja u uskom krugu subraće i obitelji, kako to propisuju protuepidemijske mjere. Misa zadušnica slavit će se neposredno nakon pogreba u crkvi Bezgrešnog Srca Marijina na Jordanovcu.

O. Janko Rogina rođen je 7. studenoga 1944. u Zlataru u Hrvatskom zagorju, od roditelja Petra i Katice (r. Goleš), koji su osim njega imali još šestero djece. Odrastao je u vjerničkoj obitelji, iz čije je rodbine u novijem vremenu poteklo čak sedam svećenika. Nakon završene gimnazije u sjemeništu na Šalati u Zagrebu, stupio je u novicijat Družbe Isusove na Fratrovcu uoči Velike Gospe 1962. godine. U jesen 1965. pozvan je na služenje vojnog roka u Pirotu i Nišu (Srbija). U Pirotu je zbog izjave, da je nadbiskup Alojzije Stepinac nevino osuđen, bio kažnjen na 7 dana zatvora. Filozofsko-teološki studij završio je na Jordanovcu u Zagrebu, a za svećenika je zaređen na Petrovo 1974. u zagrebačkoj katedrali. Iste godine u Rimu je na Gregorijani započeo studij duhovnosti te 1976. stekao akademski naslov magistra teologije.

Od 1977. poslan je da bude upravitelj Otoka Gospe od Milosti i župnik Bogišića i Krašića u Boki kotorskoj. Ondje je na Uskrs, 15. travnja 1979., u 7.20 sati, dok se spremao na jutarnju misu, doživio razoran potres. Teško je stradala većina crkvenih objekata u Boki kotorskoj, pa tako i njegove župe i svetište na Otoku. O. Janko se neumorno dao u temeljitu obnovu. Tražio je pomoć, pisao mnoštvo molbi, svladavao birokratske zapreke i sam se prihvaćao posla. Župljani su silno cijenili njegovu marljivost i jednostavnost. Do 1989. proveo je obnovu crkve i samostana na Otoku, izgradnju montažne crkve u Bogišićima, isusovačke kuće u Kaluđerovini, nove župne kuće u Krašićima, sanaciju crkvi i kapela, te spasio i dao restaurirati umjetnine.

Godine 1989. imenovan je ministrom i ekonomom isusovačke zajednice u Opatiji. Preuzeo je također službe župnog vikara i katehete u srednjoj školi. Godine 2003. imenovan je ministrom i ekonomom u Rezidenciji Srca Isusova u Zagrebu, da bi se 2006. vratio kao župnik u voljenu Boku kotorsku. Ponovno se angažirao na obnovi Otoka Gospe od Milosti. Nakon toga je, 2008. godine, zbog bolesti premješten u Rezidenciju sv. Stanislava na Fratrovcu u Zagrebu, gdje je ostao do smrti, predvodeći misu za bolesnike dok je mogao, a zatim moleći za Crkvu i Družbu.