Rođen je 1. svibnja 1934. u Lopatincu, župa Sv. Juraj na Bregu, (tada Zagrebačka nadbiskupija, danas Varaždinska biskupija), od oca Franje i majke Ane r. Novak, Međimurje, Hrvatska. U svijetu se zvao Stanislav Novak, a redovničko ime je dobio pod nazivom Nikola kada je stupio je u Red tada Ilirske kapucinske provincije u Varaždinu.

Pohađao je četverogodišnju Interdijecezansku vjersku srednju školu u Zagrebu koju je završio 1950. godine. Redovničko odijelo (habit) je obukao 13. kolovoza 1950. u novicijatu Varaždinu.

Prve zavjete je položio u Varaždinu 13. kolovoza 1951. Tadašnji obavezni redovni vojni rok služio je od 16. travnja 1954. do 20. studenoga 1955. Svečane (vječne) zavjete položio je u Zagrebu, 8. prosinca 1956., a tonzuru 14. ožujka 1959., lektorat 11. travnja 1959., egzorcistat i akolitat 14. travnja 1959. Svete Redove subđakonata i đakonata je položio 28. svibnja 1960. u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1961. u katedrali u Zagrebu. Nakon ređenja premješten je samostan u Rijeku kao pomoćnik, kateheta i voditelj ministranata.

Od 1. listopada 1961. u Padovu je otišao studirati prirodoslovne nauke za profesora u gimnaziji na Univesitate Patavina, Convento Cappuccini. Studirao je sve do 1966. Za vrijeme njegovog studiranja otvorio se apostolski proces za proglašenje blaženim sv. Leopolda B. Mandića te je on na dan prenošenja kostiju tada sluge Božjega a danas svetoga Leopolda Bogdana Mandića s groblja u posebnu kapelu pokraj samostanske crkve gdje je on djelovao dana 19. rujna 1963. nosio lijes s posmrtnim ostacima, te je bio provincijski (promotor) promicatelj štovanja sv. Leopolda Mandića te je i sudjelovao u pripremama za kanonizaciju Leopolda Bogdana Mandića 1983. u Italiji.

Od 1966. bio je namješten u samostanu u Osijeku gdje je obnašao niz dužnosti (ispovjednik, propovjednik) a bio je i magistar u Srednjoj Serafskoj školi u Osijeku gdje je predavao biologiju, geografiju i fiskuluturu. Od 1979. bio je samostanski poglavar, urednik lista bl. Leopolda Mandića, kroničar, duhovni pomoćnik po župama. Od 1982. bio je samostanski vikar i imenovan duhovnim pomoćnikom u župi u Osijeku VII 15. rujna 1982. iz kojega je premješten u Karlobag 1985. u kojem je bio samostanski vikar. Gvardijanom i upraviteljem Svetišta Gospe od milosrđa u Dubrovniku imenovan je 21. rujna 1988. U tom vremenu bio je još i biskupski konzultor, kateheta, kustos muzeja: Galerije zavjetnih slika, a nakon toga još je imenovan i delegatom za obavijesna sredstva, a bio je i urednik i voditelj vjerskoga programa na Radiju Dubrovnik. Također je imenovan 9. rujna 1998. za privremenog upravitelja Župe sv. Stjepana prvomučenika u Luci Šipanskoj i župe Uznesenje BDM u Suđurđu na otoku Šipanu kada je razriješen 31. kolovoza 1999. Godine 2008. bio je imenovan odgojiteljem postulanata. Od 2011. nalazi se u samostanskoj zajednici Rijeka kao ispovjednik. Obnašao je različite dužnosti u Hrvatskoj kapucinskoj provinciji. Među ostalim bio je dva puta III. definitor i to 1970. i 1997.