Osijek, (IKA/BTU) – U subotu, 23. prosinca 2006. u Kliničkoj bolnici u Osijeku preminuo je u svećenik fra Marko Srakić, član Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića. Smrt ga je pohodila u službi samostanskoga vikara, ekonoma i ispovjednika kapucinskoga samostana i crkve sv. Jakova u Osijeku. Rođen je 21. siječnja 1942. u Ivanovcima, u župi Harkanovci, u valpovačkome kraju. Poslije završene osnovne škole klasičnu gimnaziju, kao član Serafskoga sjemeništa, pohađao je u Osijeku. U novicijat ulazi 1. kolovoza 1959. u Varaždinu, gdje je 1960. položio prve redovničke zavjete. Doživotne zavjete položio je u Rijeci 1965. Za svećenika je zaređen u Osijeku 1968. godine. Kao svećenik i redovnik djelovao je u Zagrebu (Sv. Mihael), Rijeci (Gospa Lurdska), Dubrovniku (Gospa od Milosrđa), Splitu (Gospa od Pojišana) i Osijeku (Sv. Jakov, apostol), vršeći službe: vjeroučitelja, župnoga i samostanskoga vikara, ekonoma, bolničkoga i zatvorskoga kapelana te pučkoga misionara. U posljednjem razdoblju života, od 1994. godine, djeluje u Osijeku.

Pogrebne obrede na gornjogradskome groblju sv. Ane u Osijeku, u srijedu 27. prosinca, predvodio je provincijal fra Ivica Petanjak, u nazočnosti đakovačkoga i srijemskog biskupa Marina Srakića i pomoćnoga biskupa Đure Hranića, redovnika i redovnica, svećenika i vjernika te mnogobrojne rodbine. U oproštajnoj riječi provincijal Petanjak je istaknuo: „Mi koji smo ga poznavali pamtit ćemo ga upravo po njegovim karakteristikama koje su se izražavale u kontrastima: znao je šutjeti i znao je pričati. Bio je zahvalan za male izraze pažnje. Fra Marka, kao redovnika i svećenika, vjernici će osobito pamtiti kao propovjednika i kao pjevača. U svojim mlađim danima, dok je bio u punoj snazi, bio je traženi propovjednik, a ovdje u Osijeku, osobito nakon smrti fra Modesta, revno je primao pokornike i pomirivao ih s Bogom.” Zahvalnu riječ izrekao je i gvardijan osječkoga kapucinskog samostana fra Branko Lipša i dekan Osječkoga zapadnog dekanata, vlč. Adam Bernatović, u ime svećenika i vjernika Osijeka, te Boris Bakota, u ime suradnika osječkih kapucina.

Poslije obreda na groblju slavljena je u kapucinskoj crkvi sv. Jakova sprovodna misa zadušnica. Koncelebraciju je predvodio biskup Marin Srakić. U svojoj homiliji, govoreći o dubokome sadržaju i značenju adventskoga vremena i svetkovanja Božića, svjedočeći o svojoj osobnoj povezanosti s pokojnikom od njegovih najranijih dana, biskup je istaknuo: „Malo prije stajali smo pokraj lijesa, u kojem je počivalo njegovo bolešću ispaćeno tijelo. Sada stojimo ovdje u crkvi, pokraj jaslica – Isusove kolijevke. To je susret sa životom i sa smrću – u jaslicama je život, u lijesu smrt. No, vjera nam govori drugačije: život je i u jednome i u drugome. Rađamo se, polažu nas u kolijevku koja je znak i stvarnost novoga života, izvor radosti. Prije 64 godine radovali smo se mi susjedi i rodbina zajedno s njegovim roditeljima nad njegovom kolijevkom. Danas, uz lijes pokojnoga o. Marka, ispovijedamo svoju vjeru riječima Crkve: ‘Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja a ne oduzima’.” A, osvrćući se na pokojnikov redovnički i svećenički život, biskup je spomenuo: „Rekao bih da je pripadao kapucinima mnogo ranije nego što je stupio u kapucinski red. On je bio plod dugogodišnjega prijateljstva i pastirskoga služenja otaca kapucina u našem selu Ivanovcima, u župi Harkanovci.” Upravo redovnički život u našem svijetu možemo shvatiti i kao predokus, anticipaciju susreta s Gospodinom, rekao je biskup Srakić, ističući: „Bogu posvećena osoba u redovničkome životu izbliza slijedi i upoznaje Krista. Čas smrti je susret s Bogom. Za Bogu posvećenu osobu čas smrti je željeni čas susreta s Kristom, kojega ona slijedi i ljubi potpunim predanjem.” Biskup Srakić, u ime biskupâ, svih svećenika, redovnika i redovnica te cijeloga Božjeg naroda Đakovačke i Srijemske, izrazio je iskrenu sućut pokojnikovoj majci Katarini i svoj rodbini te redovničkoj subraći, osobito zajednici osječkoga kapucinskog samostana koja je, nakon smrti fra Modesta Boraka 5. ožujka 2006., u istoj godini u vječnost ispratila još jednoga svoga člana.