Kardinal Sáenz rođen je u Cartagu, u dolini Cauca, 13. rujna 1932., a za prezbitera je zaređen 8. srpnja 1956. Biskupom Cúcute imenovan je 2. lipnja 1971., a za biskupa je posvećen 11. srpnja iste godine. Nakon što je imenovan koadjutorom nadbiskupije Cali 26. ožujka 1983., nadbiskupom postaje 7. veljače 1985. U metropolitansko središte, u Bogotu, premješten je 27. prosinca 1994. Od 1990. do 1996., a potom i od 2002. do 2005. bio je predsjednik Kolumbijske biskupske konferencije. Na konzistoriju 21. veljače 2001., istom onom u kojem je i Jorge Mario Bergoglio ušao u kardinalski zbor – imenovan je i proglašen kardinalom naslovnikom Preobraženja Gospodina našega Isusa Krista. Sudjelovao je na konklavi u travnju 2005. na kojoj je izabran papa Benedikt XVI. Dana 8. srpnja 2010. dao je ostavku na pastoralno upravljanje nadbiskupijom Bogota. Sprovod kardinala Sáenza bit će u srijedu 17. travnja u bogotskoj katedrali.

Pažnja prema najranjivijim skupinama društva, još od prvih svećeničkih dana, obilježila je plodonosnu službu u Crkvi koju je vršio kardinal Rubiano Sáenz. Svoj apostolat posvetio je promicanju dijaloga i nacionalnog pomirenja u Kolumbiji, i to u dramatičnim godinama koje su obilježile gerilski ratovi i trgovina drogom te kada su brojni svećenici, redovnici i redovnice postali žrtve terorističkih napada ili zločina koji su ostali nekažnjeni.

Kao nadbiskup Bogote nikada nije prestao pratiti svoj narod: „Biskup se ne smije koristiti oružjem plaćenika, nego oružjem Dobroga pastira“, rekao je govoreći istinu hrabro i jasno, braneći život, promičući ljudska prava. Stoga je 1995. osnovao Nacionalnu komisiju za mirenje, s ciljem stavljanja društveno i politički raznolikog tijela u službu zemlje koje bi pomoglo u traženju rješenja za kolumbijski oružani sukob, prateći mirovne napore i prepoznajući pouzdane scenarije za međusobne susrete. Ustanovio je i Nadbiskupijsku banku hrane, ustanovu od koje su milijuni ljudi imali koristi u više od dvadeset godina njezina postojanja.

Osnovno obrazovanje stekao je na pohađajući kolegij Marije Pomoćnice i kolegij Ramírez. Nakon što je pohađao prvu godinu srednje škole u biskupijskoj školi Svete Terezije, u Bitacu, školovanje je nastavio u malim sjemeništima u Cali i Popayánu.

Nakon završetka studija filozofije u Popayánu, diplomirao je teologiju na Sveučilištu Laval de Québec u Kanadi. Kasnije je specijalizirao katehetiku na američkom Katoličkom sveučilištu u Washingtonu i socijalni nauk Crkve u Ilades u Santiagu, Čile. Salezijanski biskup Julio Caicedo Téllez zaredio ga je 8. srpnja 1956. za svećenika biskupije Cali, a potom je vršio razne pastoralne službe: pastoralni pomoćnik u župi svetog Fernanda Reya, župnik i utemeljitelj najprije župe svetog Petra Calevera, a potom i župe Naše Gospe od Providnosti. Također bio je i kapelan u vojnoj zrakoplovnoj školi Marco Fidel Suárez, u Nacionalnom koledžu Santa Librade i u klinici “Naše Gospe od Zdravlja”. Također, obnašao je i dužnost ekonoma te pastoralnog vikara nadbiskupije Cali te prorektora velikog koledža Santiago de Cali.

Papa Pavao VI. godine 1971. imenovao ga je trećim biskupom Cúcute, a za biskupa je zaređen po rukama nadbiskupa Angela Palme, apostolskog nuncija u Kolumbiji. Suposvetitelji su bili nadbiskupi Alberto Uribe Urdaneta, iz Calija, i Alfredo Rubio Díaz, iz Nueva Pamplone. Za svoje biskupsko geslo izabrao je Caritas Christi urget nos.

Unutar Kolumbijske biskupske konferencije (CEC) od 1975. do 1981. predsjedao je Povjerenstvom za socijalni pastoral. Potom je od 1987. do 1990. bio potpredsjednik, a od 1990. do 1996. te od 2002. do 2005. predsjednik CEC-a. U Međunarodnoj katoličkoj komisiji za migracije i izbjeglice, sa sjedištem u Ženevi, bio je višegodišnji član i potpredsjednik od 1983. do 1989. godine. Kao delegat svoje zemlje sudjelovao je na III., IV. i V. generalnoj konferenciji Latinoameričkog episkopata, odnosno u Puebli 1979., u Santo Domingu 1992. i u Aparecidi 2007., kao i na raznim biskupskim sinodama, a posebno se ističe sudjelovanje na onoj za Ameriku 1997. Godine 1983. imenovan je koadjutorom Calija, a dvije godine kasnije postao je i nadbiskupom. Zatim je od travnja 1990. do siječnja 1991. bio i apostolski upravitelj nadbiskupije Popayán.

Godine 1994. imenovan je bogotskim nadbiskupom. U Bogoti je nastavljena, zaključena i odobrena VI. nadbiskupijska sinoda 1998., čije su deklaracije 1999. korištene kao temelj za razvoj Globalnog pastoralnog plana za godine 1999.-2008. Tijekom godina na čelu iste nadbiskupije bio je i veliki prior viteškog reda Svetoga groba u Jeruzalemu.

Godine 2001. Ivan Pavao II. uvrstio ga je u kardinalski zbor, a kao kardinal zalagao se osnutak tri nove biskupije u Bogoti — Engativá, Fontibón i Soacha — koje su onda i osnovane 2003. godine.

Od 2003. do 2007. kardinal je predsjedao Gospodarskim odborom Latinskoameričkog biskupskog vijeća (CELAM), a 2005. sudjelovao je na konklavi na kojoj je izabran Benedikt XVI. Od 2010. bio je u mirovini.

© L’Osservatore Romano. Za pristup cjelovitom sadržaju, više informacija možete saznati ovdje.