Split, 28. 11. 1999. (IKA) – O. Frano Petričević, svećenik Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja umro je u četvrtak 23. studenoga u franjevačkom samostanu Gospe Karmelske u Omišu, a pokopan u subotu 27. studenoga u franjevačku grobnicu na mjesnom groblju u rodnome Lovreću. Misu zadušnicu za pokojnoga fra Franu slavio je pomoćni splitsko-makarski biskup Marin Barišić, a obred sprovoda vodio je fra Dinko Bekavac, mjesni župnik. Od pokojnika su se oprostili dr. fra Jure Brkan, provincijal franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, fra Šimun Čugura, gvardijan franjevačkog samostana Gospe Karmelske iz Omiša, fra Ante Babić, gvardijan franjevačkog samostana Sv. Frane iz Imotskoga i dekan imotskih župa, fra Ante Sekelez u ime mještana, i predsjednik općine Lovreć. Od fra Frane oprostila se pjesmom koja je pročitana na kraju mise i s. Marija od Presvetog Srca.
O. Frano Petričević rođen je 30. ožujka 1911. godine u Lovreću kraj Imotskog. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, klasičnu gimnaziju u Sinju, filozofsko-teološki studij u Sinju i Makarskoj. Za svećenika je zaređen 1936. godine u Splitu. Fra Frano svoj je svećenički vijek proživio uglavnom u pastoralnoj službi na različitim službama koje su povjerene Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja. Nakon ređenja, najprije je godinu dana obnašao dužnost župnika u rodnom mjestu, a zatim je drugu godinu imenovan voditeljem župe sv. Jeronima u Velikom Brdu kraj Makarske. Tri je godine bio župni vikar u župi Gospe Sinjske u Sinju, četiri godine kao župni pomoćnik i tri godine kao župnik u župi Gospe Rožarice u Drnišu. Nakon rata, od 1946. godine do 1949. godine prihvatio je župu Duha Svetoga u rodnome Lovreću. Poslije toga godinu dana je proveo u franjevačkom samostanu Sv. Frane u Imotskom kao samostanski vikar. Zatim se, zbog pastoralnih potreba, ponovno vratio u pastoralnu službu. Tada je preuzeo vodstvo župe sv. Ivana Krstitelja u Grabu kraj Sinja i ponovno je postao župni pomoćnik u župi Gospe Sinjske. Od 1962. godine voditelj je župe sv. Luke u Otoku kraj Sinja, a od 1964. župe sv. Ilije u Kozici kraj Makarske. Kao župni vikar djelovao je u župi sv. Mihovila u Podbablju kraj Imotskog, u župi sv. Luke u Otoku kraj Sinja, u župi Gospe van Grada u Šibeniku i u župi sv. Jure u Unešiću. Zatim se povlači u franjevački samostan Gospe Sinjske u Sinj kao ispovjednik gdje je ostao devet godina. Zbog pogoršanoga zdravstvenog stanja premješten je u franjevački samostan Gospe Karmleske u Omiš, gdje je ostao do svoje smrti.