Sprovod pokojnog don Ivana bit će u petak, 30. kolovoza u 11.40 sati na grobu Miroševac u Zagrebu. Misa zadušnica služit će se u crkvi Sveta Mati Slobode (Zagreb-Jarun) u 13.15 sati.

Don Ivan rodio se 17. svibnja 1941. u Tremi-Dvorišće kraj Sv. Ivana Žabno u današnjoj Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji od oca Mirka i majke Terezije rođ. Jurkin. Osnovnu školu pohađao je i završio s odličnim uspjehom u Đurđicu u lipnju 1957. godine. Dva mjeseca prije toga umrla mu je majka.

Ivan je u sebi osjećao poziv na svećeništvo. Prvi razred srednje škole pohađao je i dovršio u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati u Zagrebu. Budući da je želio postati redovnik, tj. salezijanac, ujesen 1964. dolazi salezijancima u Rijeku i pohađa Salezijansku srednju školu u Rijeci i u Križevcima. Nakon položene mature u Križevcima, odlazi na jednogodišnju salezijansku pedagošku praksu u Salezijanski zavod u Vendrognu kraj Coma u Italiji.

Od 1970. do 1975. pohađa Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu gdje diplomira u redovitom roku. Zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić zaredio ga je za svećenika 29. lipnja 1975. u zagrebačkoj katedrali.

Ujesen nakon svećeničkog ređenja poglavari ga šalju u Rim gdje Ivan na Teološkom fakultetu Salezijanskog papinskog sveučilišta studira duhovnost i diplomira stekavši naslov licencijata 23. lipnja 1977.

Salezijanski i svećenički život pokojni don Ivan nastavlja obnašajući razne službe u Hrvatskoj salezijanskoj provinciji. Bio je učitelj salezijanskih novaka u novicijatu u Prvić Luci i u Rijeci te provincijalni delegat za salezijanske suradnike i bivše don Boscove učenike. Od 1982. do 2006. obnaša službu provincijalnog tajnika Hrvatske salezijanske provincije, a šest godina je i ravnatelj u Provincijalnoj zajednici na Srebrnjaku i na Knežiji.

Neumorni don Ivan istovremeno je revno nastavio okupljati i promicati salezijanske suradnike i bivše učenike. U tu je svrhu 1984. pokrenuo i bilten „Salezijanski suradnik“ koji je osobno pripremao, uređivao i slao salezijancima i suradnicima. Niz godina je bio urednik provincijalnog glasila „Među nama“, a dvije godine i glavni i odgovorni urednik „Salezijanskog vjesnika“.

U siječnju 1991. imenovan je povjerenikom Caritasa Hrvatske salezijanske provincije. Tijekom Domovinskog rata neumorno je telefonirao i pisao brojne dopise moleći za pomoć ljude dobre volje u domovini i u inozemstvu te je mnoge potrebite pojedince i obitelji pomogao tako sakupljenim darovima i sredstvima.

Osim za provincijalni arhiv i tajništvo, marljivo je vodio i bilježio sve aktivnosti u raznim službama koje je vršio, o čemu svjedoči bogata pisana i dokumentirana ostavština u Arhivu Hrvatske salezijanske provincije.

U želji da svakog vjernika još više približi Bogu Ivan je na hrvatski preveo knjižicu N. De Martinija „Molitva“. Zahvaljujući njegovom neumornom trudu u širenju dobrog štiva, to je hrvatsko izdanje objavljeno u pet ponovljenih izdanja u desecima tisuća primjeraka.

Kad je završio službu provincijalnog tajnika (2006), u župi Duha Svetoga na zagrebačkom Jarunu nekoliko je godina bio župni vikar, a ujedno i revan ispovjednik sve dok mu je to zdravlje dopuštalo. Početkom 2020. zdravstveno stanje mu se vidno pogoršalo. Otada je u svom bolesničkom krevetu u salezijanskoj zajednici bez prestanka molio za sve bolesnike i potrebite.